Biskup oštro upozorio: Društvene mreže zamjenjuju Boga potragom za tuđim odobravanjem
Društvene mreže mnogima su postale mjesto na kojem traže potvrdu vlastite vrijednosti, prihvaćenost i osjećaj sigurnosti. No biskup José Ignacio Munilla upozorava da se iza toga krije mnogo dublji problem: čovjek sve više zamjenjuje Božju prisutnost pogledom drugih ljudi.
Govoreći o krizi mladih u digitalnom dobu, biskup je istaknuo da neprestana potreba za tuđim odobravanjem rađa tjeskobu, nesigurnost i gubitak autentičnosti. Njegove riječi posebno snažno odjekuju u vremenu kada se vrijednost čovjeka sve češće mjeri reakcijama, pregledima i komentarima.
„Naš najveći problem na društvenim mrežama jest to što Božju prisutnost zamjenjujemo pogledom drugih ljudi.”
Zašto toliko mladih ljudi danas živi s tjeskobom, nesigurnošću i strahom od budućnosti? Za biskupa Joséa Ignacija Munillu odgovor se krije u društvu koje pogled drugih stavlja iznad Boga, pa čak i iznad vlastitog identiteta.
Biskup Orihuele-Alicantea o tome je govorio u podcastu Rebeldes, koji vode Ignacio Amorós i Marcos Rodríguez. Ondje je iznio duboku analizu duhovne i antropološke krize s kojom se današnji mladi suočavaju u digitalnom dobu.
„Svoje samopoštovanje temeljimo na pogledu drugih”
Tijekom razgovora biskup Munilla objasnio je da glavni problem društvenih mreža nije samo tehnološki, nego duboko duhovan.
„Naš najveći problem na društvenim mrežama jest to što Božju prisutnost zamjenjujemo pogledom drugih ljudi.”
Prema biskupovim riječima, mnogi ljudi počinju graditi svoje samopoštovanje isključivo na tome kako ih drugi doživljavaju. To vodi prema nesigurnosti i gubitku autentičnosti.
„Svoje samopoštovanje temeljimo na tome kako nas drugi vide… Vrlo je lako početi se ponašati neautentično jer želimo biti prihvaćeni.”
Ta neprestana potreba za odobravanjem, upozorio je, čovjeka iznutra prazni i otežava mu suočavanje s budućnošću. Ako čovjek nema ono što biskup naziva „pozivnim pogledom na život”, u kojem se budućnost otkriva kroz Božje vodstvo, tada se rađa tjeskoba.
„Ako moram izmisliti svoju budućnost umjesto da je otkrijem, to postaje tjeskoba… jer se u stvarnosti igram Boga.”
Od Prometeja do Narcisa
Biskup se osvrnuo i na to kako je moderna kultura prešla put od oholosti do unutarnje krhkosti.
Pozivajući se na likove iz grčke mitologije, objasnio je da je društvo nekoć nalikovalo Prometeju – čovjeku koji prkosi Bogu i sam određuje što je dobro, a što zlo. Danas, međutim, više nalikuje Narcisu: osobi zaokupljenoj vlastitom slikom i pogledima drugih.
„Narcizam je slika čovjeka koji ne čini ništa drugo nego promatra samoga sebe… Gledam sebe kroz druge i osjećam zavist… Prešli smo put od slike samodostatnog i oholog čovjeka do čovjeka koji je iznutra slomljen.”
Upozorio je i da se ova kriza odvija unutar onoga što je nazvao „diktaturom relativizma”, u kojoj se često ušutkava sve što se ne uklapa u dominantni kulturni narativ.
„Više se ne borimo samo protiv ideologija, nego protiv gubitka vlastite ljudske naravi.”
Svjedočanstvo obilježeno patnjom
Tijekom intervjua biskup Munilla prisjetio se svojih prvih svećeničkih godina u Zumárragi u Španjolskoj, u vrijeme velike krize heroina i AIDS-a devedesetih godina. Kroz projekt Proyecto Hombre pratio je više od stotinu mladih ljudi, od kojih su mnogi umrli zbog ovisnosti ili bolesti.
„U takvom trenutku nema mjesta iluzijama, nema mjesta davanju lažne nade.”
Posebno se prisjetio jednog mladića oboljelog od AIDS-a koji ga je, nakon sprovoda svoga brata, upitao:
„Jesi li već razmišljao o tome što ćeš propovijedati na mojem sprovodu?”
Ta su mu iskustva, rekao je biskup, pomogla dublje razumjeti smisao života i pravu slobodu.
„Ti su mladi ljudi znali da će umrijeti. Ali bilo je važno kako će umrijeti. Nije isto umrijeti zarobljen u ovisnosti i umrijeti slobodan. Nije isto umrijeti nakon što si svojoj obitelji nanosio bol i umrijeti nakon što si im donio radost pokazujući kako se boriš započeti iznova.”
Za biskupa je zaključak jasan:
„Umrijeti u Božjoj milosti, otići u nebo – to je na kraju pravi uspjeh ovoga života.”
„Biti svet i biti sretan zapravo je isto”
U završnom dijelu intervjua biskup Munilla osporio je ideju da su svetost i sreća dva različita puta.
„Reći da Bog želi da budeš svet i da želi da budeš sretan zapravo je isto. Svetost se promatra iz Božje perspektive, a sreća iz tvoje.”
Objasnio je da problem nastaje onda kada čovjek misli da mora birati između toga dvoga.
„Sve dok misliš da postoje dva puta, imaš problem.”
Prava sreća, zaključio je, nije odsutnost patnje, nego sposobnost da se s Kristom prihvati križ.
„Ne vjerujem u neku ‘lagodnu’ sreću. Vjerujem da se sreća sastoji u prihvaćanju križa i u spoznaji da je on slavan.”
