Progon kršćana u svijetu posljednjih godina bilježi zabrinjavajući porast. Prema podacima organizacije Open Doors, više od 380 milijuna kršćana suočava se s diskriminacijom, prijetnjama, nasiljem, zatvaranjem, otmicama, pa čak i smrću zbog svoje vjere. U nekim zemljama biti kršćanin danas znači živjeti u tajnosti, moliti se u strahu i svakodnevno svjedočiti vjeru pod velikim rizikom.
Zabilježen je snažan porast progona kršćana. Donosimo podatke koji pokazuju u kojim je zemljama svijeta situacija najdramatičnija i gdje je kršćanska vjera danas postala gotovo herojski izbor.
Prema podacima organizacije Open Doors, posljednjih je godina zabilježen značajan porast slučajeva progona kršćana. Procjenjuje se da ukupan broj kršćana koji trpe različite oblike progona doseže, a možda i premašuje, 380 milijuna ljudi.
To je povećanje od oko 15 milijuna u odnosu na prethodne godine. Progoni se razlikuju po intenzitetu: od diskriminacije i prijetnji, preko zlostavljanja i fizičkog nasilja, pa sve do ubojstava.
Procjenjuje se da samo u Africi više od 4.500 kršćana godišnje izgubi život zbog svoje vjere, što znači u prosjeku oko 12 ubijenih dnevno. Tome treba pridodati i one koji bivaju oteti i držani u zatočeništvu.
Osim toga, sve su češći napadi na crkve, kršćanske škole i bolnice. Riječ je o sve dramatičnijoj situaciji koju je potrebno ozbiljno sagledati.
Progonjeni kršćani u svijetu: najopasnije zemlje
Mjesta u svijetu u kojima je progon kršćana najizraženiji i posebno opasan brojna su. U nekim zemljama vjerska netrpeljivost doseže krajnje razine, a posljedice su razorne.
Zemlja u kojoj je život kršćana najteži i najopasniji jest Sjeverna Koreja. Ondje nije moguće otvoreno i slobodno ispovijedati vjeru, nego se kršćanstvo može prakticirati samo u tajnosti.
Procjenjuje se da je više od 70.000 kršćana zatvoreno i odvedeno u logore prisilnog rada. Situacija je iznimno teška, a slične okolnosti, iako u nešto drukčijem obliku, prisutne su i u drugim zemljama.
Na ljestvici najopasnijih zemalja za kršćane nalaze se i Somalija, Jemen, Libija i Sudan.
Među zemljama u kojima je kršćanski život svakodnevno izložen ozbiljnom riziku nalaze se Eritreja, Nigerija, Mozambik i Afganistan. U nekim od tih područja događaju se i ubojstva kršćana, često zbog vjerske mržnje i netrpeljivosti.
Teška je situacija i u Saudijskoj Arabiji te Mjanmaru. Zabrinjavajuće stanje bilježi se i u srednjoj Aziji, posebno u Kirgistanu i Kazahstanu, gdje su kršćani također izloženi pritiscima i opasnostima.
Ne smiju se zaboraviti ni Indija i Nikaragva, gdje su određena popuštanja i blaga otvaranja ostvarena tek nakon međunarodnih pritisaka, osobito iz Sjedinjenih Američkih Država i Kanade, uključujući i uvođenje sankcija.
U tajnosti kao u prvim stoljećima kršćanstva
Uvjeti u kojima se danas nalaze mnogi kršćani podsjećaju na prva stoljeća kršćanstva, kada su vjernici svoju vjeru morali živjeti u tajnosti. Iako su okolnosti drukčije, prizori progona, skrivanja i straha u nekim dijelovima svijeta ponovno postaju stvarnost.
Kršćanin je pozvan na mučeništvo, a riječ mučeništvo znači svjedočanstvo. Svjedočiti vjeru, čak i pod cijenu vlastitoga života, ono je što se od vjernika u određenim okolnostima traži.
Mržnja prema vjeri može dosegnuti krajnje granice. Zato ne čudi što se i u ovom tisućljeću događaju situacije koje od kršćana traže potpunu vjernost, sve do prolijevanja krvi.
Budući da su u tim zemljama kršćani često malobrojna manjina, ne samo da ne uživaju nikakvu zaštitu, nego su potpuno izloženi ideologijama i teorijama utemeljenima na mržnji.
Sloboda vjere, ako nije potpuno ukinuta, u mnogim je sredinama drastično ograničena. U Sjevernoj Koreji, koja prednjači po razini progona, kršćanima je zabranjeno okupljati se na molitvu i slobodno prakticirati vjeru.
Ondje nije dopušten nikakav normalan crkveni život. Postojanje logora prisilnog rada, u koje se zatvaraju oni koji su otkriveni kao kršćani, zločin je koji je u današnjem svijetu teško i zamisliti.
Za ljude u zapadnom svijetu takvi uvjeti djeluju gotovo neshvatljivo, jer se vjerska sloboda često podrazumijeva kao temeljno pravo. No u mnogim zemljama to pravo nije ni priznato ni zaštićeno.
Riječ je o drami koja se, prema dostupnim podacima, ne smanjuje, nego se dodatno produbljuje. Upravo zato progon kršćana ostaje jedno od velikih pitanja savjesti današnjega svijeta i razlog za ozbiljnu zabrinutost.
