Hrvatski svećenik upozorio na one koji kažu: “Ja sam se obratio!”, pa onda…
Obraćenje je jedna od najvažnijih riječi kršćanskog života, ali i riječ koju nije dovoljno samo izgovoriti. U tekstu koji je objavio Stjepan Ivan Horvat, snažno se upozorava na opasnost lažnog osjećaja svetosti, duhovnog ponosa i pobožnosti koja izvana može izgledati gorljivo, a iznutra skrivati tvrdoću, osudu i potrebu da se drugoga ponizi.
Horvat podsjeća da pravo obraćenje ne stvara agresiju, prokletstva ni potrebu za dokazivanjem vlastite “ispravnosti”, nego poniznost, milosrđe i svijest da je svakome od nas potrebna Božja milost. U vremenu kada se vjera ponekad koristi kao sredstvo svađe i osude, ovaj tekst vraća na bitno: svi smo još uvijek na putu obraćenja.
Tekst prenosimo u cijelosti:
E moj narode…
Iskreno… bojim se ljudi koji razgovor započnu riječima: „Ja sam se obratio”, a onda, čim im kažeš nešto što im ne odgovara, krene vrijeđanje, osuda, prokletstva i prijetnje paklom te velika potreba za svađanjem i osvećivanjem.
Pravo obraćenje ne stvara tvrdoću. Ne stvara potrebu da gaziš druge kako bi dokazao svoju „svetost”.
Postoje maske obraćenja koje izvana izgledaju pobožno, pune velikih riječi i religioznog žara, a iznutra skrivaju ponos, agresiju i potrebu da budeš iznad drugih.
Pa makar molio, postio i svaki dan bio na misi. Sjeti se farizeja.
Pravo obraćenje čovjeka omekša. Učini ga milosrdnim i svjesnim koliko i sam treba milost. Takav čovjek više ne viče: „Ja sam obraćen, a ti nisi.” Nego tiho kaže: „Bože, smiluj se meni grešniku.”
Isus nije najteže riječi imao za grešnike koji su pali. Najviše je upozoravao one koji su bili uvjereni da su bolji od drugih i da su se obratili.
Mislim da smo svi na putu obraćenja. Svi. Prvi ja. Nitko od nas nije stigao na cilj. I zato treba biti jako oprezan s uvjerenošću u vlastito obraćenje, jer upravo se iza te sigurnosti često sakrije najopasnija stvar, duhovni ponos.
Pazimo jedni na druge.
