Znate li zašto na današnju korizmenu nedjelju prekrivamo križeve i slike u crkvama?
Uz tradicionalno nazvanu Gluhu nedjelju, odnosno Petu korizmenu nedjelju od 9. stoljeća povezan je i običaj prekrivanja križeva i slika u crkvi.
Kako je u Vjesniku Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije (143/2015.) objasnio dr. vlč. Zvonko Pažin, profesor liturgike na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu, postoje neki liturgijski propisi i običaji kojima, možda, i ne razumijemo smisao.
Tako je u starom misalu bilo propisano da se na Petu nedjelju korizme (Gluhu nedjelju) zastiru križevi i slike, a u važećem je misalu to ostavljeno kao mogućnost.
Prekrivanje križeva i slika potječe od srednjovjekovnog običaja germanskog podrijetla da se u korizmi između oltara i vjernika razapne veliko platno, tako da vjernici ne mogu vidjeti oltar. O tomu postoje dva tumačenja: ljudi u ono vrijeme nisu imali kalendare, pa im je to bio znak duboke korizme.
Platno je označavalo hramsku zavjesu i micalo se na Veliku srijedu na riječi evanđelja: „I zavjesa se hramska razdrije po sredini.“ Drugo, vjerojatnije tumačenje, govori kako je taj običaj vezan uz kanonsku pokoru, jer su pokornici bili isključeni iz euharistijske službe.
Kasnije, u srednjem vijeku, kada njih više nije bilo, svi su vjernici bili smatrani pokornicima. Kako je oltar bio zaklonjen platnom, svi su oni tako na simboličan način bili isključeni iz euharistije. Poslije je to svedeno samo na zastiranje križeva i slika, a ne cijelog svetišta.
No, i dalje ostaje pitanje: zašto baš na Gluhu nedjelju? Po sebi bi bilo logičnije da je tome tako tijekom cijele korizme. Razlog leži u tomu da se do zadnje liturgijske obnove ova nedjelja nazivala Nedjeljom muke, jer su misna čitanja toga dana pa do svetog trodnevlja govorila o događajima koji su prethodili Kristovoj muci.
U svakom slučaju, može se reći kako se s Gluhom nedjeljom (kojoj je prethodila nedjelja Laetare) ulazi u „duboku korizmu“.
Boja platna uvijek je bila ljubičasta, jer je to korizmena boja. Kao što se uočava, zastiranje slika i križeva izgubilo je svoju prvotnu nakanu. Međutim, i danas može biti vrijedno i znakovito zadržati ovaj običaj, koji ipak daje određenu „dramatičnost“ i ozbiljnost vremenu duboke korizme.
nedjelja.ba
