VJERA I DUHOVNOST

Korizma je vrijeme gdje će te đavao kušati

Korizma je vrijeme gdje će te đavao kušati “Molitva bez vjere ne vrijedi. Vjera čini čudesa ne molitva. Isus ne kaže molitva te tvoja spasila i ozdravila, nego vjera te tvoja spasila. Molitva s vjerom čini čuda. Ima li netko od nas da vjeruje da se ljudi mogu obratiti, preko nas.

Bog mene i tebe ne pita možeš li ti to učiniti, nego pita vjeruješ li ti da ja to mogu učiniti?”, piše Tomislav Ivančić u knjizi “Transkript”

Korizma je vrijeme gdje će te đavao kušati. Tu se odlučuješ kome pripadaš Bogu ili svijetu. To je prostor odluke. Korizma je prostor u kojem se događa moja molitva, moj post, moja dobra djela. Tu je na provjeri da li je u nama umro stari čovjek, onaj koji ne vjeruje, koji mrmlja.

Jer ako iz korizme iziđem isti kao lani, kao svih ovih godina, ista osoba koja nikako da povjeruje, a često moli, koja se pravi pobožna, a nikad s Bogom nije, koja će razočarati druge ljude jer su očekivali da posvjedočim da Bog postoji i da sam ga ja susreo(la), i da krenem već jednom. Pogledaj malo sebe. Mrmljati znači reći da mi ni Bog ne može ili ne želi pomoći, to znači postati ateist. Kad ti mrmljaš?

Kad te zadesi neka bolest, nevolja, nepravda, siromaštvo, kriza, recesija, kad nije po tvome, kad ti se ne ostvare želje i zamisli, kad ti u obitelji krene nizbrdo, kad ti svećenik ili biskup nije po volji, kad ti je molba odbijena, kad te vlast razočara, kad djeca nisu onakva kave ih želiš, kad ti frizura nije dobra… Zagledamo se u ono loše i počnemo mrmljati.

Mrmljati znači reći da mi ni Bog ne može ili ne želi pomoći, to znači postati ateist. To znači reći da Bog ne vodi ljudsku povijest, nego netko drugi i da se ne isplati vjerovati u Boga. Potrebno je imati ispravnu vjeru, a to znači da se ni jedan detalj mog života ne događa bez Boga.

Bog pušta čovjeka da izgladni, da luta da iskusi sve i onda ga pita, a što sada. Zamisli situaciju da te ljudi krivo osude, da dospiješ u zatvor, da izgubiš sve i što bi tada ti koji često moliš.

Što bi rekao? Bi li kao i Jobova žena rekao “prokuni tog Boga i umri“. Bog je egzistencijalna stvarnost našeg života i treba znati i u najtežim situacijama gledati preko problema i vidjeti dobro. Vjera je gledanje preko zida. Gledaš tamo gdje će Bog sve urediti. Molitva bez vjere ne vrijedi. Vjera čini čudesa ne molitva. Svi mi mrmljamo. Nemojte se čuditi kad molimo što ne dobivamo.

Kad nam ne ide tada počnemo jače moliti i moliti a to je krivo. Mi hoćemo nadoknaditi molitvom našu slabu vjeru. Takva molitva zapravo povećava nevjeru. Jer da vjerujemo da će Bog dati ne bismo tada utužili nego bi samo izrekli molbu i čekali. Biti siguran da će Bog djelovati kao mali dječak na brodu koji je siguran iako je oluja, jer je njegov tata kormilar broda.

Upitajmo se da li mi tako vjerujemo, da li smo još uvijek vjerni ili smo povjerovali u zlo i govorima da će biti i gore. Molitva bez vjere ne vrijedi. Vjera čini čudesa ne molitva. Isus ne kaže molitva te tvoja spasila i ozdravila, nego vjera te tvoja spasila. Molitva s vjerom čini čuda. Ima li netko od nas da vjeruje da se ljudi mogu obratiti, preko nas.

Bog mene i tebe ne pita možeš li ti to učiniti, nego pita vjeruješ li ti da ja to mogu učiniti? Vjerovati znači ostaviti sve što imaš, svu svoju sigurnost, prijatelje, sredstva, tablete i ovisiti samo o Božjoj riječi.

Vjernik biti znači ići s Isusom ruku pod ruku, drugovati s njim. Vjerovati znači ostaviti sve što imaš, svu svoju sigurnost, prijatelje, sredstva, tablete i ovisiti samo o Božjoj riječi. Čudesa se događaju kad napustiš sve, prestaneš mrmljati i ovisiš samo o Bogu. Tada više nemaš drugog interesa nego se raduješ što je Bog tu.

Mi najčešće imamo alternativu, molimo Boga, a ako ne upali onda imamo druga sredstva i putove. Onaj tko vjeruje u Boga ide tamo gdje vjeruje, u raj Bogu, ona tko vjeruje u pakao također ide tamo u što vjeruje. Zašto je u prvim stoljećima bilo puno mučenika?

Ne samo zato što su carevi bili zločesti nego što su kršćani napuštali ovaj poganski đavolski svijet, radije išli u smrt nego živjeli taj poganski mentalitet. Sotona je knez ovoga svijeta i ako se ne odrečeš takvog svijeta ne možeš ući u Božji svijet.

Mi smo toliko zavarani pa stalno se opravdavamo, pa moram i ja nešto imati, ne mogu mimo ostale, moram imati sve što imaju i drugi, moram gledati televiziju, nemam ja što dati siromašnima, ne mogu postiti jer trebam raditi, i što Bogu znači što ću ja popiti i pojesti petkom itd. Život s Bogom je nešto drugo. To je ulazak u slobodu u Božju milinu.

Kako postati vjernik? Scharl de Foucol kaže ako želiš postati vjernik vidi sebe izmasakrirana na smrt i da ćeš danas umrijeti i prihvati da je to istina i da ništa ne možeš učiniti. Tad sve što imaš ne vrijedi i ne može ti pomoći, niti ga možeš konzumirati. Ostaje samo ono što si vjerovao. Kako su prvi kršćani pjevali i išli u smrt lavovima u ralje?

Cijelo tvoje biće, svaka stanica u tebi ima duha i u tebi je Bog u svakoj tvojoj stanici i ako to vjeruješ osjećaš kako ti se tijelo ispravlja kao točak koji je prazan pa ga napumpamo zrakom. Da li je Bog postao nevažan u našem životu? Možda nam je dobro! Imamo nekakvo zdravlje, imamo što jesti i piti i što nas briga. Nismo dostojni stajati ovdje, da netko iz crkve zna kakav sam, bilo bi mi neugodno, da znaju da nisam dostojan biti tu. Postali smo salonski kršćani.

Naučili smo sjediti i uživati i govoriti Isuse daj ovo, daj ono. Ne čujemo kako Isus kaže vrijeme je da kreneš, nisi više mali, iziđi iz puberteta. Stavi se u situaciju Samarijanke. Isus joj je rekao sve što je loše učinila. Isus i meni i tebi kaže kakvi smo.

Nismo dostojni stajati ovdje, da netko iz crkve zna kakav sam, bilo bi mi neugodno, da znaju da nisam dostojan biti tu. Isus zna sve i ne zadržava se na tome, kao da mu to ništa ne znači nego nastavlja dalje i govori joj o daru, o vodi koja struji u život vječni.

Isus ti govori da će se ljudi oko tebe početi mijenjati unatoč tomu koliko si muževa imala, ali mi to ne želimo. Isus nudi živu vodu koja je Duh Sveti. Duh Sveti je osoba koja te promatra i moli te da dopustiš da uđe u svaku stanicu tvoga tijela i pita te želiš li biti drugačiji, govoriti drugačije, misliti drugačije, želiš li da preko tebe ozdravljam ljude, želiš li biti lud zato što ti je Isus prijatelj ili ćeš ostati, pristojan, normalan i razuman bez Duha Svetoga.

Ne može dijete odlučivati kuda se ide ni kojom brzinom, dijete ide tamo gdje ga tata vozi. Danas nam je potreban više nego ikada Duh Sveti. Ne zaboravimo da je Isusa Duh odveo u pustinju i na križ. On te zove da postiš, a ti pripremaš specijalitete! Duh Sveti nije ni voda ni vjetar. Duh sveti struji u tebi i osjećaš kao da netko drugi govori u tebi, da to nisi ti ni tvoje riječi.

Samo vidiš kako se ti mijenjaš i ljudi oko tebe se mijenjaju. To je kao kad dijete sjedne s tatom u auto i vozi se. Ne može dijete odlučivati kuda se ide ni kojom brzinom, dijete ide tamo gdje ga tata vozi. Ljude koje vodi Duh Sveti uvijek su novi i drugačiji, drugačije žive i rade. Kad prorok Samuel šalje Šaula i govori mu da će putem susresti proroke i postat ćeš drugi čovjek.

Kad nas susretnu ljudi da li se mijenjaju? Tebe je odabrao da se obratiš da ostaviš sve što je grešno u tebi i da dobiješ stostruko. Kad Sin čovječji dođe hoće li naći vjere na zemlji, hoće li naći nekoga tko se oslanja na Isusa?

www.medjugorje-news.com

Izvor
hkm.hr

Vezani članci

Leave a Reply

Your email address will not be published.

Back to top button