Znakovi vremena? Crkve diljem Europe prenamijenjene u restorane i hotele
Diljem Europe, kontinenta koji stoji na kršćanskim temeljima, crkve, samostani i kapele stoje prazni i sve su zapušteniji.
Ispovjedaonice u kojima su generacije Belgijanaca priznavale svoje grijehe stajale su naslagane u kutu nekadašnje crkve Presvetog srca, a koje su pretvorene u štandove dokaz su da mnogi Belgijanci vjeru smatraju “zastarjelom”, prenosi hkm.hr.
Znakovi vremena?
U crkvu se dodaju kafić i koncertne pozornice, s planovima da se jedna od crkava pretvori u “novo kulturno žarište u srcu Mechelena”, gotovo nadomak mjesta gdje živi belgijski nadbiskup. Iza ugla, bivša franjevačka crkva sada je luksuzni hotel u kojem je glazbena zvijezda Stromae provela svoju bračnu noć usred vitraja, donosi portal fortune.
“To je bolno. Neću to skrivati. S druge strane, povratak u prošlost nije moguć“, rekao je mons. Johan Bonny, biskup Antwerpena. “Nešto treba učiniti i sada se sve više nekoć svetih građevina prenamjenjuje za bilo što, od trgovina odjećom i zidova za penjanje do noćnih klubova”.
U mom gradu, u raznim crkvama imamo pivovaru, hotel, kulturni centar ili knjižnicu.
To je fenomen koji se može vidjeti u velikom dijelu europskog kršćanskog središta od Njemačke do Italije i mnogih zemalja između njih. Ovaj se fenomen posebno ističe u Flandriji, u sjevernoj Belgiji, koja ima neke od najvećih katedrala na kontinentu. Studija istraživačke skupine PEW iz 2018. pokazala je da u Belgiji od 83% onih koji ističu da su kršćanski odgajani samo 55% još uvijek sebe takvima i smatra. Samo 10% Belgijanaca i dalje redovito odlazi na euharistijska slavlja.
U prosjeku, svaki od 300 gradova u Flandriji ima oko šest crkava i često nema dovoljno vjernika da popune jednu jedinu. Neke tako postaju trn u oku u gradskim središtima, a njihovo održavanje izazov je za financiranje.
Mechelen, gradić od 85.000 stanovnika sjeverno od Bruxellesa, rimokatoličko je središte Belgije. U njemu se nalazi nekoliko crkava, od kojih nekoliko blizu katedrale sv. Rumbolda s zvonikom koji je na UNESCO-vom popisu svjetske baštine. Gradonačelnik Bart Somers godinama radi na tome da mnoge zgrade dobiju drugu namjenu.
“U mom gradu, u raznim crkvama imamo pivovaru, hotel, kulturni centar ili knjižnicu. Dakle, imamo puno novih odredišta za crkve,” rekao je Somers, koji je kao flamanski regionalni ministar također uključen u prenamjenu oko 350 crkava raširenih u gusto naseljenoj regiji od 6,7 milijuna.
Nešto novo će se, siguran sam, dogoditi. Ali treba vremena.
Značajan projekt prenamjene u Belgiji bio je Martinov hotel Patershof u Mechelenu, gdje je unutrašnjost crkve uništena kako bi se stvorile sobe u kojima kreveti imaju uzglavlja nalik na cijevi za orgulje i prostorija za doručak pokraj oltara gdje iznad glave lebde napolitanke od zlatnih listića. “Često čujemo da ljudi ovdje dolaze kako bi se opustili i uživali u tišini nekadašnje crkve”, rekla je upraviteljica hotela Emilie De Preter.
Nekadašnja crkva svetog Antuna Padovanskog u Bruxellesu sada je poznata kao penjački klub Maniak Padoue, gdje se raznobojne ruke i oslonci na zidu sada natječu s vitrajima kao glavnom raznobojnom atrakcijom.
“Vitraji donose pravu svjetlucavu svjetlost tako da stvarno možemo osjetiti prisutnost ostataka crkve”, rekao je Kyril Wittouck, suosnivač kluba. “Oltar je još uvijek na mjestu, tako da smo okruženi ostacima i to nas podsjeća gdje se zapravo nalazimo.”
U svom uredu, biskup je poručio kako mu je teško kada se pojavi agent za nekretnine. “Oni vide mogućnosti. I ne možete vjerovati, odjednom, koliko ‘pobožni’ mogu postati kad im se ukaže financijska prilika. Poznavajući vijugavu povijest kršćanstva tijekom stoljeća, biskup Bonny ne gubi nadu iako bliska budućnost ne izgleda svijetlo. “Svakih 300 godina smo skoro morali početi ispočetka”, rekao je. “Nešto novo će se, siguran sam, dogoditi. Ali treba vremena.”
