Zašto se na blagdan Prikazanja Gospodinova blagoslivljaju svijeće?
Svijeće se blagoslivljaju zato što je Svijećnica blagdan koji jasno poručuje već preko malog Djeteta Isusa da će on biti po svome životu program – Put, Istina i Život. Dakle, svjetlo svakom čovjeku – kako živjeti, kako se odnositi prema nebeskom Ocu, kako moliti, kako postići vječni život. Blagoslovljene svijeće vjernici nose kući i čuvaju ih tijekom liturgijske godine.
Tako blagoslovljenu svijeću čuvalo se u obiteljskom domu. Ona je znala poslužiti za umiruće. Kada je umirao član obitelji u svojoj kući, tada su mu njegovi najbliži stavili svijeću u njegove umiruće ruke, zapalili je i molili.
Blaženi kardinal Alojzije Stepinac tako je umro u Krašiću, u zatočeništvu, u župnoj kući. U ruci je držao zapaljenu svijeću, koja je bila na Svijećnicu blagoslovljena, i s njom je u molitvi preminuo 10. veljače 1960. Dan njegove smrti jest dan rođenje za Nebo. Zato se na dan njegove smrti slavi kalendarski spomendan svake godine 10. veljače.
Taj običaj umiranja sa zapaljenom svijećom blagoslovljenom na Svijećnicu pomalo odumire. A razlog tome jest činjenica da velik postotak Hrvata u naše vrijeme umire u domovima za stare i nemoćne ili u bolnicama. Svakako, taj je lijepi običaj umiranja u vlastitoj kući bio bolan i potresan, ali i upečatljiv po vjeri i molitvi umirućega, koji se uz potporu i molitvu ukućana opraštao od obitelji i zemaljskog života.
Svijeća koju ćemo blagosloviti i držati u ruci, u crkvi na Svijećnicu, neka nam bude spomen, da u svim osobnim tminama i mukama imamo Isusa koji prosvjetljuje tamu grijeha, našu savjest i dušu, a tako i sve narode koji vjeruju u njega. Jer Kristove raspete i raširene ruke grle sve narode, čitav univerzum. On nije Bog mrtvih nego bog živih. Bog po kojemu smo spašeni i čijom smo krvlju, mukom, smrću i slavnim uskrsnućem otkupljeni.
