VJERA I DUHOVNOST

Smatraju li se sveti ljudi Staroga zavjeta svecima?

Među mnoštvom kanoniziranih svetaca u Rimokatoličkoj crkvi, čini se da postoji jedna rupa koja zjapi u povijesnim zapisima: Stari zavjeta.

Sadašnji liturgijski kalendar ne spominje niti jednu osobu iz tog vremenskog razdoblja. Zašto je to? Znači li to da sveti muškarci i žene Staroga zavjeta nisu sveci? Da bismo odgovorili na to pitanje, prvo moramo definirati što znači riječ “svetac”.

Riječ dolazi od latinske sanctus, što znači “sveti”, i nije se službeno odnosila na preminule pojedince koji su vodili živote svetosti sve do kasnije u kršćanskoj povijesti. Zapravo, termin kakav danas koristimo mnogo je specifičniji nego što je bio u prošlosti. Tek u 16. stoljeću razvijen je službeni proces kanonizacije. Prije toga proces da se postane svetac bio je više vođen narodnim dogovorom nego crkvenim dekretom. Isprva su sveci identificirani kao oni koji su mučeni za vjeru, ali do 4. stoljeća ta je kategorija uključivala veću skupinu svetih muškaraca i žena. Ti su pojedinci tada dobili određene “blagdane” na koje su slavili svoj život i podsjećali se na njihove vrline, piše Aleteia.

Do 16. stoljeća razvio se Rimski martirologij koji je popisivao sve “službene” svece koji su se mogli slaviti na određene dane u godini. Zanimljivo je da su na tom popisu uključene razne ličnosti iz Starog zavjeta. Otac Ray Ryland bilježi kako utvrđuje dane za “proroka Habakuka (15. siječnja); Izaije (6. srpnja); Daniela i Ilije (20. i 21. srpnja); sedam Makabejaca i njihova majka (17. kolovoza); Abraham (9. listopada); i kralj David (29. prosinca).« Također, tradicionalne Litanije svetima koje se pjevaju ili izgovaraju na određenim liturgijskim događajima uključuju zaziv: “Svi sveti patrijarsi i proroci, molite za nas.”

Čak i Katekizam Katoličke Crkve potvrđuje: „Patrijarsi, proroci i neki drugi starozavjetni likovi bili su i uvijek će biti štovani kao sveci u svim liturgijskim tradicijama Crkve” (KKC 61). Istočno-pravoslavna tradicija je eksplicitnija u pogledu ovih svetih muškaraca i žena i uvijek ih je nazivala “svetcima”, nikada ne izbacujući njihove blagdane iz kalendara. Druga drevna tradicija pomaže popuniti praznine i objašnjava kako su ti pojedinci došli do blažene vizije. Vjeruje se da je Isus nakon smrti, a prije uskrsnuća, “sišao nad pakao” i doveo pravednike k sebi u raj. Prije su vrata raja bila zatvorena, ali je Kristovom žrtvom na križu otvorio vrata svim pravednicima, bez obzira na to kada su umrli.

Dakle, da odgovorimo na pitanje, da, sveti pojedinci u Starom zavjetu smatraju se svecima i budući da se smatra da su u vječnom Božjem zagrljaju, katolici im se mogu moliti za njihov zagovor.

www.medjugorje-news.com

Napisite nam Vaše svjedočanstvo

Vezani članci

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button

Adblock Detected

Molimo Vas ugasite AdBlock-er