Vječni grijeh: Što je pravo značenje hule protiv Duha Svetoga

Crkva je savršeno jasna da „Božje milosrđe nema granica“. (KKC 1864) Isus Krist je umro za grijehe svih i svatko tko se pokaje za svoje grijehe i slijedi Krista može primiti oproštenje i novi život.
Pa zašto onda Isus kaže u Evanđeljima da „tko huli na Duha Svetoga, nikada neće imati oproštenja, nego je kriv za vječni grijeh“? (Marko 3,29) Je li ovo neka vrsta iznimke na koju moramo paziti? Da, ali ne na način na koji biste očekivali. Evo zašto. Ali prvo, pogledajmo što Krist točno kaže. Gospodinovo učenje o „huli na Duha Svetoga“ zabilježeno je u sva tri sinoptička evanđelja.
U evanđelju po Marku, Isus kaže: „Zaista, kažem vam, sinovima ljudskima bit će oprošteni svi grijesi i hule koje god izreknu. Ali tko huli protiv Duha Svetoga, neće imati oproštenja nikada, nego će biti kriv za vječni grijeh.“ (Marko 3,28-29) Matej i Luka imaju nešto slično. Kako kršćani trebaju ovo razumjeti? Srećom, Katekizam se izravno obraća ovom učenju: „Božje milosrđe nema granica, ali tko namjerno odbije prihvatiti njegovo milosrđe pokajanjem, odbacuje oproštenje svojih grijeha i spasenje koje nudi Duh Sveti. Takva tvrdoća srca može dovesti do konačnog nepokajanja i vječnog gubitka.“ (KKC 1864) Drugim riječima, Katekizam kaže da je „hula Duha Svetoga“ odbacivanje Božjeg oproštenja sve do kraja života. To je hula Duha Svetoga jer Duh Sveti nudi spasenje svakoj osobi.
Papa Ivan Pavao II. to objašnjava u svojoj enciklici o Duhu Svetom, Dominum et vivificantem: „Zašto je bogohuljenje protiv Duha Svetoga neoprostivo? […] Sveti Toma Akvinski odgovara da se radi o grijehu koji je ‘neoprostiv po samoj svojoj prirodi, ukoliko isključuje elemente kroz koje se događa oproštenje grijeha.’
„Prema takvoj egzegezi, „bogohuljenje“ se ne sastoji u vrijeđanju Duha Svetoga riječima; ono se sastoji od odbijanja prihvaćanja spasenja koje Bog nudi čovjeku po Duhu Svetome, djelujući snagom Križa.“ Trebamo li svi biti oprezni s počinjenjem grijeha bogohuljenja Duha Svetoga? Ne u smislu da bismo se trebali brinuti zbog počinjenja grijeha toliko teškog da nam Bog ne može oprostiti ako se pokajemo. Takav grijeh ne postoji. Ali trebali bismo biti oprezni s odbijanjem Božjeg oprosta. Nakon što umremo, neće biti druge prilike. U svojoj ljubaznosti, Bog nam je ponudio priliku za spasenje. Trebali bismo se ponizno i brzo pokajati za svoje grijehe i prihvatiti Božji besplatni dar milosti.