Vidjelica Vicka: Gospa je rekla da je ovo razlog zbog kojeg ljudi odlaze u pakao…
Vidjelica Vicka: Gospa je rekla da je ovo razlog zbog kojeg ljudi odlaze u pakao…
Nakon više od 40 godina ukazanja u Međugorju možda smo zaboravili da su su međugorski vidioci bili mladi i djeca kad su počeli primati poruke neba.
Jakov je bio najmlađi među vidiocima. Imao je samo 10 godina kad je vidio Majku Božju. Gospa je znala njegovu malenost te je od Vicke zatražila da ostane u selu uz njega što je ona i učinila. U prvim godinama ukazanja Vicka je često bila s Jakovom te su jedne večeri kad su bili kod njega, u njegovoj kući, u studenom 1982.godine i doživjeli jedno izvanredno ukazanje.
Gospa im se ukazala te im rekla kako će ih povesti da vide raj, čistilište i pakao.
Jakov, koji je tada imao samo 11 godina je počeo plakati i rekao Gospi: „Gospe, nemoj voditi mene, ja sam jedinac kod svoje mame, uzmi Vidu, njih ima osmero!“ On je mislio kako će otići i neće se vratiti nikada više. Gospa im je odgovorila da se ne boje, jer je Ona s njima. Uzela ih je za ruke i strop se otvorio samo onoliko koliko je bilo potrebno da njih troje prođu.
Iskustvo raja je za njih bilo neopisivo, vidjeli su beskrajan prekrasan prostor koji ni po čemu nije nalikovao na nešto što se vidi na zemlji.
Vicka je više puta posvjedočila da je Gospa uzela nju za desnu, a Jakova za lijevu ruku i odmah su se počeli dizati. Strop sobe rastvorio se i oni su se našli u raju.
– Tamo je bilo svjetlo koje ne postoji na zemlji i bilo je mnogo, mnogo ljudi. Svi su bili jako lijepi. Tamo nije bilo ni slijepih, ni sakatih, ni debelih ni mršavih ljudi. Svima je bilo otprilike trideset godina. Govorili su jezikom njima nepoznatim. Bili su odjeveni u duge haljine različitih boja. Takve boje – ružičasta, žuta i siva – ne postoje na zemlji. Gospa nam je rekla: „Pogledajte, draga djeco, kako su sretni ovi ljudi! Ništa im ne nedostaje.“
Vicka često svjedoči kako je u svom srcu tada osjetila tu beskrajnu radost ljudi u raju.
Maleni Jakov koji je tada imao 11 godina opisujući raj je rekao: ‘Kad vidim Gospu, osjećam veliku radost. Ali kad sam vidio raj, osjetio sam još veću radost. Mislim da je iskusiti raj vrhunac radosti koja se može doživjeti.’
No, vidioci su potom odvedeni i u čistilište i tamo su zamijetili nesnosne muke i patnju. Upozorili su da te duše trebaju našu molitvu.
‘Nakon raja, Gospa je odvela Jakova i mene da vidimo čistilište. To je kao neka tamna provalija, neki mračni prostor između raja i pakla. Puno je nekog pepela. Ne vide se ljudi koji su tamo. Ali se osjeća njihova patnja. Može se čuti njihovo zapomaganje, njihov plač, jer oni jako trpe. To je na nas jako djelovalo. Nikad neću zaboraviti to mjesto! Gospa nam je rekla: ‘Pogledajte, draga djeco, kako ovi ljudi pate! Oni čekaju vaše molitve da mogu otići u raj. Molim vas da svaki dan molite za duše u čistilištu.’, svjedočila je Vicka.
Vizija pakla popraćena je važnom Gospinom porukom koja vidiocima objašnjava temeljnu istinu – ne šalje dobri Bog nikoga u pakao, nažalost sam čovjek odluči tamo biti.
U paklu je Vicka vidjela golemu vatru. To je neka vrsta ognja koji ne postoji na zemlji. Vidjela je ljude koji se bacaju u taj oganj, a da ih nitko ne gura. Vrištali su, psovali. Ti su se ljudi pritom pretvarali u neke životinje – nakaze, imali su repove, rogove i Vicka je vidjela rogatu plavokosu djevojku kako se muči u vatri. Svi oni bili su puni mržnje i proklinjali su Boga
Gospa im je tada rekla: ‘Osobe koje su u paklu otišle su tamo jer su tako željele. Bog ih tamo nije poslao. Bog je čovjeku na zemlji dao slobodu i da svatko od nas raspolaže svojom slobodom. Mnogi ljudi na zemlji misle da život završava kad čovjek umre. I ti ljudi na zemlji čine sve protiv Božje volje. Oni već žive pakao na zemlji i kad umru, nastave živjeti pravi pakao. Draga djeco, na zemlji smo samo prolaznici.’
