Vidioc Ivan Dragičević: Gospa je jako zabrinuta za čovječanstvo

Vidioc Ivan Dragičević: Gospa je jako zabrinuta za čovječanstvo. Jako se dobro sjećam prvih Marijinih riječi trećeg dana ukazanja na Brdu ukazanja, kada smo je pitali tko je ona, a Gospa je odgovorila: Ja sam Kraljica mira. Dolazim, draga djeco, jer me šalje moj Sin da vam pomognem. Mir, mir, mir neka bude između Boga i ljudi i neka mir zavlada svijetom. I još kaže: Ono što najviše prijeti čovječanstvu je da ono samo sebe uništi, kazao je vidioc Ivan, Ivanu Ugrinu novinaru Slobodne Dalmacije.

Ivan Dragičević jedan je od šestero Gospinih vidioca u Međugorju kojemu ukazanja, kao i Mariji Pavlović te Vicki Ivanković, još uvijek traju svakodnevno, i to pune 43 godine. Inače nije često davao intervjue za javne medije, pa je ovo prvi put da govori za Slobodnu Dalmaciju.

Oženio se prije trideset godina s Amerikankom Lauren Murphy, s kojom ima četvero djece, dva sina i dvije kćeri. Većinu godine žive u Bostonu, a za vrijeme ljetne hodočasničke sezone Ivan je s obitelji u Međugorju, gdje smo i obavili s njim razgovor, u privatnoj kapeli pored njegove obiteljske kuće u blizini Podbrda.

Ovih dana, inače, sprema se na put u Beč i Tiranu gdje će u tamošnjim katedralama predvoditi molitveni program i svjedočiti o Međugorju, a često ga pozivaju i biskupi i svećenici te isto čini diljem Sjedinjenih Američkih Država.

Obljetnica početka Gospinih ukazanja slavi se 25. lipnja, no prvi put se Majka Božja ukazala dan ranije, na svetkovinu svetog Ivana Krstitelja. Jesi li ti od prvog dana vidio Blaženu Djevicu Mariju?

– Jesam. Dogodilo se to spontano, tu srijedu poslijepodne, 24. lipnja 1981., igrao sam nogomet na jednoj livadi u blizini Brda ukazanja. Kad smo završili s nogometom, susreli smo tri djevojke, Ivanku, Mirjanu i Vicku, koje su se tu bile šetale. Moji prijatelji su ih pitali gdje su bile, što rade, a one su rekle da traže svoje ovce. Kasnije, nakon toga susreta s njima, počinju se stvari događati.

Početak ukazanja kao šok

Ispričaj nam kako su se stvari događale iz tvoje perspektive?

– Kad sam došao kući, na brzinu sam se presvukao, i s jednim prijateljem, isto mu je bilo ime Ivan, a prezime Ivanković, otišao sam do njega gledati na televiziji košarkašku utakmicu između Cibone i Bosne. Hodajući prema njegovoj kući, čujemo izdaleka glas, netko nas zove: Ivane, Ivane, dođite i vidite, Gospa je na brdu, kazao je Ivan.

Kad smo se okrenuli iza sebe, vidjeli smo jednu od onih tri djevojke. Bila je to Vicka. Drhtavim nas je glasom dozivala da požurimo i dođemo vidjeti. Okrenuo sam se svome prijatelju Ivanu i rekao mu: Pusti je, Vicka je uvijek volila puno pričati, pa i u školi.

Međutim, ona skida japanke koje je imala na nogama i trčala je bosa prema nama. Kad je došla, sva se tresla od straha. Tada sam kazao Ivanu: Prijatelju, to nije Vicka kakvu ja poznajem. Još mu kažem, ajde, pođimo s njom da vidimo o čemu se radi, kazao je Ivan.

Već izdaleka vidio sam Ivanku i Mirjanu kako gledaju prema brdu. Kad smo došli skroz blizu njima, Vicka nam je svojom rukom pokazala i rekla: pogledajte prema gore. Pogledao sam i vidio prelijepi Gospin lik, lebdi na oblaku, jasno se vidi kruna od zvijezda.

Tvoj prijatelj Ivan Ivanković isto je vidio Gospu, ali samo taj prvi dan…

– On je imao pet sestara, i kad su one vidjele koliko već drugog dana ima policije u selu, osobito one tajne, nisu mu dale da ide na Podbrdo. Tek taj drugi dan su Gospu vidjeli Jakov Čolo i Marija Pavlović, jer prvi dan je bila Marijina sestra Milka, no, bilo ju je strah pa drugi dan nije došla.

Kad sad gledaš 43 godine unazad, kako bi objasnio činjenicu da je Gospa izabrala baš vas šest vidioca?

– Početak ukazanja bio je za mene, za moj život, jedno veliko iznenađenje, jedan šok. Uvijek se pitam, najprije sam sebe, zašto ja, po čemu sam ja to zaslužio. Bio sam, istini za volju, praktični vjernik, ali u tim godinama ni bolji ni lošiji od drugih, nisam tada imao nikakvu posebnu pobožnost prema Gospi. Nikad nisam čitao ništa o ranijim Gospinim ukazanjima, kao npr. u Lourdesu i Fatimi.

Ovo je jedan veliki dar, ali i velika odgovornost. Znam da mi je Bog puno dao, ali i da isto tako puno traži od mene. Svjestan sam toga i s tom odgovornošću živim svaki dan. I uvijek pokušavam biti dobar instrument u Marijinim, u Božjim rukama, kazao je Ivan.

Jednom sam pitao Gospu u opuštenijem razgovoru: Majko, zašto baš ja, zašto si baš mene izabrala? Ona se nasmijala i odgovorila mi: Drago dijete, znaš, ja uvijek ne tražim najbolje. Ja bih volio da svi mogu vidjeti Gospu, to je moja želja. Ali ovo je bio Božji plan.

Obostrani razgovor

Možeš li prikazati Gospin lik za one koji nemaju tu milost da je vide? Opiši nam tijek jednog ukazanja, o čemu razgovarate s Gospom u to vrijeme, pretpostavljam da molite zajedno i nekoga preporučite za zagovor Majci Božjoj?

– Ja uvijek kažem ljudima koji ne vide Gospu poput nas vidioca u Međugorju, one Isusove evanđeoske riječi apostolu Tomi: Blago onima koji ne vide, a vjeruju. Iako ne vidimo Majku Božju, moramo biti sretni što se ona ukazuje ovdje kod nas, kazao je Ivan.

Sadržaj susreta je obostran razgovor, znači, ne govori Gospa samo meni nego i ja njoj. Postavljam joj pitanja, preporučim nekoga, posebno bolesne i svećenike. Svaki dan postoji priprema za dolazak Blažene Djevice Marije, a to je molitva krunice s kojom očekujemo ukazanje. Ja osobno, što se više približava viđenje, intenzivnije osjećam u svome srcu njezinu blizinu.

Kad dođem na klecalo na kojem klečim dok traje ukazanje, u trenutku kad prestanem moliti, to je znak onima koji su sa mnom nazočni u kapeli da je Gospa došla. Meni je uvijek posebna svjetlost znak da Ona dolazi.

Znači, kad vidiš tu svjetlost, ti si onda u nekoj drugoj, nebeskoj stvarnosti?! Nad vama vidiocima rađena su mnoga znanstvena istraživanja po kojima je utvrđeno da ne reagirate na vanjske podražaje za vrijeme ukazanja…

– To je vrijeme ekstaze. Više je liječničkih komisija, koliko se sjećam, tri ili četiri, u raznim razdobljima radilo istraživanja nad nama. Svoje su zaključke javno obznanile i potvrdile da je riječ o izvanrednim događajima.

Kad se ukaže svjetlost, ja onda ništa ovozemaljskog ne vidim osim Gospe. Ne osjećam ni vrijeme ni prostor. Gospa uvijek dođe na oblaku, nikad ne stoji na zemlji. Ima sivu haljinu, bijeli veo, oči plave, kosa crna. Uvijek kad dođe, sve nas pozdravi uobičajenim svojim majčinskim pozdravom: Hvaljen Isus, draga djeco moja. Nakon toga podiže svoj pogled na ljude koji su prisutni na ukazanju. Onda zna moliti i na svome aramejskom jeziku, no razgovaramo uvijek hrvatski.

Dok se molimo, zna svoj pogled usmjeriti i prema župnoj crkvi gdje se odvija večernji molitveni program i blagoslivlja sve koji su tamo nazočni, i svećenike i vjernike. Posebno u ovo zadnje vrijeme tijekom ukazanja je naglasak da Majka Božja moli samo za mir u svijetu. Vidi se na Gospinom licu jedna zabrinutost.

Svi vidioci u braku

Gospa se u Međugorju predstavila kao Kraljica mira. Zanimljivo je kako je točno deset godina od početka ukazanja započeo krvavi rat na ovim našim prostorima, a sada smo usred ozbiljnih oružanih sukoba koji prijete da se ostvare zloguke prijetnje o izbijanju tzv. Trećeg svjetskog rata. Sjećaš li se točno riječi kojima vam se Gospa predstavila?

– Da, jako se dobro sjećam prvih Marijinih riječi koje je preko nas vidioca prenijela svijetu trećeg dana ukazanja na Podbrdu, kada smo je pitali tko je ona, kako se ona zove, a Gospa je odgovorila: Ja sam Kraljica mira. Dolazim, draga djeco, jer me šalje moj Sin da vam pomognem.

Mir, mir, mir neka bude i neka zavlada svijetom. Također je rekla, mir mora zavladati između Boga i čovjeka, a i između ljudi međusobno. I još kaže: Ono što najviše prijeti čovječanstvu je da ono samo sebe uništi. Ove Gospine riječi u kontekstu našeg današnjeg vremena imaju još puno ozbiljnije značenje.

Izjava o Gospinu znaku

Tebi su, svakako, Gospina ukazanja skroz promijenila život. Nedugo nakon početka si ušao u Sjemenište, no nisi se dugo zadržao. Neki vam zamjeraju i činjenicu da nitko od međugorskih vidioca nije izabrao duhovno zvanje za razliku od vidjelice Lucije iz Fatime ili Bernardice iz Lourdes.

– Bio sam jednu godinu u sjemeništu u Visokom, a drugu u Dubrovniku, međutim, naišao sam na mnoga neprihvaćanja, osobito glede ukazanja, ali ne bih sad ovdje o detaljima. I u tim me je situacijama Gospa na jedan način vodila, nije se nikada miješala u moje odluke.

A što se tiče izbora zvanja, Bog je svakome čovjeku dao slobodu izbora svoga puta u životu. Sakrament je biti svećenik, ali isto tako biti u obitelji. Ovdje u Međugorju nas svih šestero vidioca smo ušli u brak i ja znam u šali reći da zbog toga svijet ima budućnost. Mi smo izabrali ovaj put u braku i na tom putu želimo živjeti ono što Gospa od nas traži, u obitelji.

Je li teško uskladiti brak i obiteljske obveze u svakodnevnom životu s činjenicom da si Gospin vidjelac od kojeg ljudi mnogo očekuju?

– To je velika odgovornost i ako je sve začinjeno, ja bih rekao, s ljubavlju, sve se može. Mnogi kažu: nemam vremena. Međutim, svatko od nas ima vremena za ono što ljubi. Ako ne ljubiš, onda nikad nećeš naći vrijeme.

Tako, na primjer, i mi vidioci, koji živimo kao i gotovo svi ljudi iz Međugorja, od pansiona u koje primamo hodočasnike, nastojimo zajedno s njima moliti, ići na Podbrdo i Križevac. Za sve se može naći vremena.

Vratio bih se još malo na sjemenišne dane. U knjizi “Ogledalo pravde”, koju je Biskupski ordinarijat u Mostaru objavio 2001. godine “o navodnim ukazanjima i porukama u Međugorju”, tebi zamjeraju da si navodno u Sjemeništu u Visokom na dva pitanja dvojice članova prve biskupijske komisije napisao i kuvertirao odgovor o tome kakav će znak Gospa ostaviti i kada. Sjećaš li se što se točno dogodilo?

– Dvojica članova komisije koju je osnovao u to vrijeme mostarski biskup Pavao Žanić, došli su iznenada k meni u Visoko, u svibnju 1982., bez najave. Ja sam tada bio još dijete, 16 godina, išao sam u prvi razred sjemenišne gimnazije. Pozvali se me moji poglavari da se spustim s kata u prizemlje zgrade, u sobu za goste.

I oni su tu stavili papir ispred mene inzistirajući da odgovorim na ta dva pitanja. Bilo je to pod pritiskom, napisao sam laž samo da ih se riješim, ponavljam, bio sam tek godinu dana sjemeništarac, a njih dvojica ugledni svećenici, profesori na sarajevskoj bogosloviji.

To sam potvrdio nekoliko godina kasnije i u mom svjedočenju don Petru Šoliću, svećeniku iz Splita, koji je bio član komisije koju je BKJ osnovala koncem osamdesetih na poticaj tadašnjeg prefekta Kongregacije za nauk vjere, kardinala Josepha Ratzingera. Bile su te 1982. godine dvije plave kuverte, jednu su oni ponijeli sa sobom u Biskupiju u Mostar, a drugu je uzeo moj svećenik od povjerenja, fra Celestin Vlajić, koji je u to vrijeme bio profesor u Sjemeništu u Visokom.

Obje kuverte su trebale biti pohranjene dok se znak ne dogodi, no onu mostarsku ubrzo su, nakon dvije godine, otvorili članovi druge biskupijske komisije za Međugorje.

Kad već spominješ don Petra Šolića, on i fra Josip Marcelić iz Splita su odradili najveći dio posla u Komisiji BKJ, nakon koje je 10. travnja 1991. donesena tzv. Zadarska izjava koja je još uvijek na snazi, samo što je tumačena na različite načine. Mostarski biskup Ratko Perić je riječi izjave “non constat de supernaturalitate”, odnosno kako se na temelju dotadašnjih istraživanja ne može potvrditi nadnaravost ukazanja, pretvarao u “constat de non supernaturalitate”, kako se utvrđuje da ukazanja nisu nadnaravna.

Najvažnije je od svega što BKJ nije zabranila privatna hodočašća, već se u Izjavi zahtijevala pozornost i pastoralna skrb za hodočasnike.

– I meni je uvijek bilo čudno kako su neki tumačili “Zadarsku izjavu”, očito se radilo o sprezi različitih interesa kojima se nastojalo naštetiti Međugorju i zabraniti i privatna hodočašća vjernika, kazao je Ivan.

Sve je u Papinim rukama

Konačno, zadnja, međunarodna komisija za Međugorje koju je osnovao papa Benedikt XVI., a vodio ju je rimski kardinal Camillo Ruini, bila je vrlo otvorena prema ukazanjima pa je, po onome što je izišlo u javnost, pozitivno ocijenila prvih sedam dana s naglaskom da se ostalo nastavi istraživati.

– Mi svi vidioci bili smo u Rimu, i to pojedinačno svaki od nas šestero, te smo ispred 17 članova komisije odgovarali na njihova pitanja. Nemam nikakve primjedbe na provedeni postupak, bili su vrlo korektni. No, u Crkvi ima puno lobija i pritisaka na Papu pri donošenju odluka, tako da ne bih ulazio u detalje kako su se stvari odvijale, osobito jer se Kongregacija za nauk vjere zamalo očitovala negativno prema međugorskim događanjima, kazao je Ivan.

Srećom je papa Frane uzeo zaključke tzv. Ruinijeve komisije u svoje ruke i potom imenovao kao svoje apostolske vizitatore u Međugorju najprije nadbiskupa Henryka Hosera, potom sada Alda Cavallija, te je odobrio i službena crkvena hodočašća u Međugorje.

Vatikan je ovoga proljeća donio nove smjernice glede nadnaravnih događaja i ukazanja. Očekuješ li da bi se pozitivna konstatacija “nihil obstat” uskoro mogla primijeniti i na Međugorje te da se proglasi Svetište Kraljice mira?

– Iskreno, nisam previše zaokupljen time. Ja prije svega slijedim ono što Gospa traži, osobito u molitvi. Dužnost je apostolskog vizitatora da zajedno sa svećenicima vodi brigu o pastoralnoj skrbi u župi, provodeći ono što Crkva traži i uči. Sve drugo će s vremenom doći.

Poslužio bih se ovdje novozavjetnim biblijskim riječima: Po plodovima će te ih prepoznati, koje je pred židovskim sinedrijem izgovorio farizej imenom Gamaliel, zakonoznanac, kad je stao u obranu progonjenih apostola, kazao je Ivan.

Ti si kao Marija i Vicka do sada primio devet tajni, kao i njih dvije, još očekuješ desetu i zato su vama ukazanja i dalje svakodnevna. Za razliku od vas troje, Jakov, Mirjana i Ivanka nemaju više ukazanja svaki dan, već jednom godišnje. Koliko bi vam ukazanja još mogla trajati?

– Ne vidim neke naznake kada bi ukazanja mogla završiti, ništa još ne ukazuje na to. Gospa je Jakova, Mirjanu i Ivanku postupno pripremala na prestanak viđenja. Nas troje, susrećući se iz dana u dan s Majkom Božjom, ne možemo naslutiti kada bi nama mogla završiti ukazanja, kazao je Ivan.

Za očuvanje obitelji

Pretpostavljam da ti najteže pada trenutak vratiti se u zemaljsku stvarnost kad završi dnevno Gospino ukazanje. Sjećam se kako bi Vicka u prvim godinama ukazanja, tamo negdje u osamdesetima, na kraju svakog viđenja čeznutljivo uzdahnula: Ode…

– Uvijek je jako teško poslije svakoga susreta s Gospom ponovno se vratiti u realnost ovoga svijeta. Biti s Gospom znači biti u raju, gledati ljepotu raja. Samo gledati njezin osmijeh, osjetiti nježnost, toplinu, čini čovjeka sretnim. Gospa je najbolja učiteljica i odgojiteljica koja nas vodi prema Bogu. Kao Majka brine se i za Crkvu i za svijet.

Ponavljam na kraju još jednom, kako je Gospa danas dosta zabrinuta, posebno za mir u svijetu i za očuvanje obitelji. Obitelj je uvijek u njenim molitvama i preporukama.

“Zadnja bitka između Boga i Sotone vodit će se preko obitelji i braka” – riječi su to sestre Lucije dos Santos, vidjelice iz Fatime, u jednom njenom proroštvu iz 1980., kad se pozvala na ukazanja u Fatimi njoj, Jacinti i Frani, i Gospine riječi da je Gospodin odlučio dati svijetu dva posljednja lijeka protiv zla, a to su krunica i pobožnost Srcu Marijinu!, kazao je Ivan.

– Gospa je sama rekla ovdje da ono što je započela u Fatimi, dovršit će u Međugorju.

Za kraj, očekujemo da ćeš Gospi preporučiti i čitatelje Slobodne Dalmacije. Koja je tvoja poruka za njih?

– Vrijeme u kojem živimo je stvarno puno velikih izazova. Gospa nas sve uistinu poziva da se vratimo Bogu i stavimo Boga u našem životu i u našim obiteljima na prvo mjesto, i da zajedno s njim pođemo u budućnost, jer ovaj današnji svijet nam ne može dati mir ni prave vrijednosti. Samo je u Bogu naš mir, radost, ljubav i život.

Duhovna recesija

Posebno bih pozvao obitelji danas da se više sastaju, više zajedno mole, jer nema ni žive Crkve bez živih obitelji. A današnje obitelji su pune rana, krvare, više nego ikada potrebno ih je duhovno ozdraviti. Kada obitelji duhovno ozdrave, ozdravit će i društvo, cijeli svijet.

Mi danas često govorimo o svijetu u ekonomskoj recesiji, a nitko ne govori o duhovnoj recesiji koja se metastazirala u današnjem društvu. Prihvatimo Gospine poruke, a najvažnije su poziv na mir, obraćenje, povratak Bogu, molitva srcem, poziv na post i pokoru, na čvrstu vjeru, ljubav i opraštanje, a na poseban način je poziv na sudjelovanje u svetoj misi. To je središte duhovnog života.

www.medjugorje-news.com/slobodnadalmacija.hr