“Tijelo ima svoju težinu, a duša je lagana k’o perce, pa ipak je sva težina u duši”
Ah, težak je život! Neki kažu da je tijelo nešto lakše kad iz njega iziđe duša. Tijelo ima svoju težinu, a duša je lagana k’o perce, pa ipak je sva težina u duši. Doduše, tijelo nekada teško nosimo zbog nekih zakrčenja, ali ono ne teži ništa. Tijelo je lagano k’o perce, a duša je neizmjerno teška. Teška duša je težak život.
Čudno je s težinom duše. Tijelo je teško kada ga napunimo, a duša je teška kada je ispraznimo. Lako je kad je duša puna, a jao nama kad nam se duša isprazni. Još je najteže ako nam duša umre dok nam je još tijelo živo. Tada smo teški k’o olovo, i sebi i drugima. Smrću duše i tijelo dobiva strahovitu težinu.
Ni pod razno ne možemo život učiniti lakim. Osnivačica zajednice Novi horizonti Chiara Amirante voli govoriti da stvaranjem umjetnog raja zapravo stvaramo stvarni pakao. U raju bi trebala biti slavna lakoća života. Dok se ne uđe u raj, ostaje uvijek teškoća. Dante je cijelo Čistilište opisao u ključu olakšavanja. Duša koja dođe u čistilište, opterećena je svim i svačim. Ljubav je Božja anđeoskim pjevanjem Blaženstava čisti i olakšava. Kada dođe na vrata raja, onda poleti, lagana k’o perce.
Sv. Ivan Zlatousti nije vidio poteškoću u vragu i svijetu koji nas okružuje, nego samo u grijehu koji je u nama. Grijeh ubija dušu i beskrajno je otežava. Grijeh je težak. Nisu teški samo teški grijesi, nego i oni laki. Teških se nekako i možemo riješiti, ali lakih je nemoguće. Upravo zato što su maleni, s lakoćom prodiru u našu dušu i stalno ju opterećuju. Njih je jako teško biti svjestan. Oni su gotovo nevidljivi i nečujni. Ni najosjetljivija ih savjest nekada uopće ne zamjećuje. Uvlače se u svaku misao i opterećuju osjećaje. Koliko smo puta naoko bezrazložno umorni i bezvoljni! Ne vidimo niti jedan ozbiljan razlog tomu, ali težina je tu. Teško se s njom nosimo. Okrivljujemo sebe ili druge, okrivljujemo vraga koji nas napada, ispitujemo se i pokušavamo naći načina da se olakšamo, ali ne ide. Jedan psalmist moli: „Od potajnih grijeha oslobodi slugu svoga!“Cilja na oholost. Na kraju skromno moli: „Da mnome ne zavlada!“ Da me ne pritijesni. Satre. Težina uvijek ostaje, samo da me ne preoptereti. Život je uvijek težak! Čistilište je potrebno. Umjetni raj je pravi pakao. Umjetna lakoća života još je najveća teškoća.
Tako možemo reći: „Život je težak jer smo otežani lakim grijesima!“Kako ga olakšati? Sve nas naše kalkulacije još više opterećuju pa pitajmo Onoga koji je umro za naše grijehe i uskrsnuo za naše opravdanje. On nas poziva da se odreknemo samih sebe. Odreknuće je uvijek olakšanje. Oslobođenje. Odričem se tebe, sotono, i svih tvojih djela i sveg tvoga sjaja. Ujedno nas poziva da dođemo k Njemu: „Dođite k meni, svi vi umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti! Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Breme je moje lako i jaram je moj sladak.“
„Slavim te, Oče, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima!“
Bazilije M.
