VJERA I DUHOVNOSTCRKVA

Svjedočanstvo Antuna o snazi molitve dok se borio za život u covid bolnici

Svjedočanstvo Antuna o snazi molitve dok se borio za život u covid bolnici! Ljubljenje sestre i braćo u Kristu Uskrslome. Želim vam svima od srca zahvaliti za molitve i vašu čvrstu vjeru u Božju providnost. Da, Bog sve vodi i ništa nije bez Njegova dopuštenja i ništa nije bez Njegova plana. Po Njegovoj milosti i ljubavi uslišao je vaše iskrene molitve.

Ja sam već drugi tjedan na kućnom oporavku, koji teče iznensđujuće dobro. Želim vam posvjedočiti o čudesnim Božjim zahvatima u svakoj prilici i situaciji. Svjestan da sam vjerojatno zaražen korona virusom postao sam 6.3.2021., ali sam mislio da će sve proći sa blažim simptomima. Ništa posebno nisam poduzeo osim što sam nosio masku da ne bih nekoga zarazio. Već nakon par dana osjetio sam da mi je dah sve kraći, da ne dišem punim plućima. Ujedno, često me je tresla groznica. U ARI ambulanti, konstatirali su mi obostranu upalu pluča i druge parametre koji potvrđuju zarazu virusom covid 19. Kćerka Sanja je već imala pozitivan test na koronu. Toga dana su me testirali i poslali kući uz propisanu terapiju i uputu za ponovni kontrolni pregled. Na ponovnom pregledu dobio sam uputnicu za covid bolnicu, jer su se parametri naglo pogoršavali. Nisam odmah otišao u bolnicu, misleći da ću moći, uz propisanu terapiju, ostati kod kuće. Već sljedećeg dana moje disanje postalo je dahtanje, bolno hvatanje zraka, morao sam otići u bolnicu.

Supruga me je odvezla taksijem, jer nisam bio sposoban poći autom. Na pregledu za prijem u bolnicu ustanovljena je saturacija 86, frekvencija srca 160, obostrana upala pluča sa maksimalnom impresijom na covid 19. Ostao sam u bolnici i pored ostalog propisana mi je potpora disanju kisikom. Smjestili su me u sobu sa Milanom, koji je već bio pred otpuštanje kući. Milan me je bodrio, činio je sve da mi bude dobro, ali je u riječniku bio bahat. Nisam zaboravio sa sobom ponijeti krunicu, Bibliju i Duhovni ugovor s Gospodinom Bogom našim “POSLJEDNJA VOLJA DUŠE”, koju inače uvijek nosim sa sobom. Svome župniku sam poslao poruku da on zna da je taj moj Ugovor kod mene, te da me, ako bude Božja volja, sa tom knjižicom pokopa. Tu prvu noć u bolnici u meni je odzvanjala pjesma “Isuse Kralju, Isuse Slavo, vječna ti hvala, beskrajna čast, Nebo je Tvoje prijestolje divno, svemirom Tvoja stere se vlast”. Svu noć sam slavio Gospodina, bilo mi je na umu samo to da ne izgubim povjerenje u Njegovu providnost. Bilo mi je svejedno, bolestan, zdrav, živ, mrtav, samo da se vrši Njegova volja.

Niti u jednom trenu nisam molio za svoje zdravlje, nego da se vrši volja Božja, koji jedini zna što je za mene najbolje. Molio sam za osoblje, vidio sam da se trude i da su svi umorni. Molio sam za neke iz drugih soba koji su po svu noć proklinjali i zvali sestru.Sutradan, moj cimer je otpušten, a ja sam se molio da mi usobu dođe nepsovač. Novog cimera su dovezli na kolicima, smjestili ga u krevet i odmah priključili na kisik. Jaukao je i proklinjao što mu se to dogodilo. Upoznao sam se s njim, zove se Slavo, mlađi je od mene 12 godina. Molio sam se za njega, pored ostalog molio sam krunicu i on je to vidio. Poslije toga ga više nisam čuo proklinjanje

Moje stanje se rapidno pogoršavalo, ali ja nisam prestajao sa molitvom i slavljenjem Gospodina. Molio sam Ga da mi oprosti što mu nisam dovoljno zahvaljivao za uvjete koje mi je stvorio da mogu normalno živjeti, posebno za zrak, koji svaki tren dišem i to smatram normalnim. Moje molitve su bile zahvaljivanje, slavljenje i molitve da se Bog tako proslavi da ga upoznaju i zavole oni koji ga još ne poznaju.

Došla je i noć 5. korizmene nedjelje, noć u kojoj je nastupilo pogoršanje, i pored maksimalnog dotoka kisika disanje je bilo teško. Tu noć su mnogi molili za mene, osim KKODS udruga Zdenac je imala bdijenje. Fra Tomislav je molio sa mnom mobilnim telefonom. Slavili smo i hvalili Boga, kajali se, odricali se, molili u Ime Isusovo. Ne znam točno koliko dugo je trajala molitva, mislim oko sat i po, fra Tomislav me je pitao kako se osjećam. A osjećao sam se bolje, lakše sam disao. Probao sam skinuti masku i disati bez kisika, mogao sam jedno vrijeme. Onako bojažljivo sam rekao da se osjećam oko 20 % bolje. Molili smo još dalje. Pitao me je kako se sad osjećam, teško je bilo procijeniti, ali osjećao sam se puno bolje. Molitva je bila toliko glasna da je i moj cimer Slavo sve čuo.

Ujutro za vrijeme vizite, doktor mi je smanjio dotok kisika za 50 %, saturacija je bila preko 90, rekao mi je da je preko noći nastupilo veliko poboljšanje. I dalje sam molio, ali ni jednog trenutka nisam molio za svoje zdravlje, to sam prepustio Božjoj providnosti, molio sam za svoga cimera, za sve one koji teško podnose ovu bolest i za osoblje, koje zbog nas mora teško raditi.

Moj cimer Slavo, koji je kršten u pravoslavnoj crkvi, ali nije praktični vjernik, vidjevši da molim krunicu, poželio je da i on moli. Učio sam ga i molili smo zajedno. Imao sam kod sebe i sveto ulje, dopustio je da se molim za njega i da mu stavim križić svetim uljem na čelo. Taj dan sam već mogao bez kisika provesti jedno vrijeme. Obojica smo zahvaljivali Bogu, jer je i on osjetio poboljšanje i povjerovao da je to došlo po molitvi. U našu sobu su dolazile medicinske sestre i govorile da tu vole doći jer osjećaju neku drukčiju atmosferu ( neku drukčiju energiju). Ja sam pokazao krunicu i Bibliju i rekao da je to zato što se u ovoj sobi moli. Od tada su dolazile i tražile da se pomolimo i za njih, što smo rado činili.

Moje poboljšanje je brzo napredovalo, brzo su mi smanjili kisik na 6 litara, a mogao sam duže vrijeme provesti i bez kisika, pa sam mogao više vremena provesti u molitvi kod kreveta moga novo stečenog brata u Isusu Slave, te da mu pomognem, jer je on bio u težem stanju od mene. Tražio je da se pomolimo, više smo zahvaljivali Bogu, a on je povjerovao u Božju dobrotu. Često je tražio da mu stavim križ na čelo. Kod njega je ozdravljenje išlo puno sporije, ali više nije bio nestrpljiv, nije se ljutio, bio je miran. Prihvatio je da će Bog učiniti ono što je za njega najbolje.

Ja sam otpušten na kućno liječenje, a Slavo je ostao u bolnici. Molim se za njega i za sve druge koji su ostali u bolnici i posebno za osoblje koje ulaže ogromne napore da bolesnicima bude dobro. Slavo je sada puno bolje i nadam se da će već danas biti otpušten. Ja sam u petak i subotu obavio kontrolu. Doktor mi je rekao da još nije naišao na tako brz oporavak poslije onakve kliničke slike kakva je bila moja. Hvala i slava Bogu. Doktoru sam također rekao za molitvu. On se samo nasmiješio i klimnuo glavom, te rekao: moguće. Nastavljam zahvaljivati Bogu za čudesna djela molitve. Mislim, da je, makar jedna duša spašena. Zahvaljujem Gospodinu što me je upotrijebio, makar jedna duša je spašena, a On se je proslavio. Hvala vam drage sestre i braćo za molitvu i brigu. Vječna je ljubav Njegova!

Antun

www.medjugorje-news.com

Izvor
rastmo u gospodinu

Vezani članci

Back to top button