Dvoje mladih iz muslimanskih obitelji primilo krštenje: “Krist je promijenio moj život”
Dvoje mladih koji su odrasli u muslimanskim obiteljima podijelilo je snažno svjedočanstvo o svom putu prema katoličkoj vjeri. Nakon godina traženja, unutarnjih borbi i osobnog susreta s Kristom, primili su krštenje na Uskrsnom bdjenju. Njihove riječi otkrivaju koliko susret s Isusom može promijeniti život, donijeti mir, smisao i osjećaj novog rođenja.
Dvoje mladih obraćenika opisalo je svoj put prema vjeri u Isusa Krista, iskustvo primanja sakramenata na Uskrsnom bdjenju te važnost katehista i kršćanske zajednice u njihovu životu.
Za obitelj mladića Jonása, koja je muslimanska, napuštanje islama predstavlja tešku izdaju kulture i korijena. Unatoč tome, nakon dugog puta traženja, promišljanja i formacije, ovaj mladić primio je sakrament krštenja na Uskrsnom bdjenju u katedrali u Getafeu, španjolskom gradu u kojem živi otkako je imao jedva godinu dana, javlja EWTN NEWS
Njegova odluka došla je nakon osobnog susreta s Kristom, kada je shvatio da više nema povratka. Bio je čvrsto uvjeren da je katolička vjera istinita.
Jonás, koji ima 25 godina i nije želio otkriti svoje prezime, prvi se put zainteresirao za katoličku vjeru tijekom školovanja, dok je proučavao autore poput svetog Tome Akvinskog i svetog Augustina.
Više od pet godina, sve do početka katekumenskog puta 2025. godine, duboko je promišljao i istraživao različite religijske tradicije. U razgovoru za ACI Prensa, španjolsku sestrinsku agenciju EWTN Newsa, Jonás se prisjetio da je upravo tijekom istraživanja islama “na kraju postao kršćanin”.
Životi koje je Krist promijenio
Za Jonása su osoba Isusa Krista i sakramenti bili ono što je preobrazilo njegov život.
“Ako Krist ne uđe u tvoje srce, Krist koji je Bog koji je postao čovjekom i koji se predao za nas na križu, tada zapravo nisi kršćanin, nego samo netko tko mnogo zna o kršćanstvu”, rekao je.
U njegovu slučaju najviše su ga dotaknuli Kristova muka, njegova žrtva na križu i Isusov Govor na gori.
Istoga dana kada i Jonás, sakrament krštenja primila je i Lourdes Ángel. Poput njega, i ona je odrasla u muslimanskoj obitelji. Ipak, u razgovoru za ACI Prensa objasnila je da joj je uvijek bilo jasno “da je Krist prisutan u njezinu životu”, iako joj nitko nikada nije govorio o njemu.
“Moja majka uvijek mi je pokušavala usaditi muslimansku vjeru, ali ja sam uvijek naginjala kršćanstvu. Bilo je kao da je moje srce već bilo na drugom mjestu, premda nisam imala nikakvu formaciju u katoličkoj vjeri”, prisjetila se 21-godišnja Lourdes.
Ispričala je i da joj je Bog pomogao izaći iz toksične veze kada je imala 19 godina. Tada je upoznala svog sadašnjeg dečka, koji je povezan s Neokatekumenskim putem.
“Shvatila sam da me Bog zove i nisam mu htjela zatvoriti vrata niti mu okrenuti leđa”, rekla je.
Najviše ju je kod katolika koje je upoznala dotaknulo to što su bili radosni.
“Vidjela sam da su ti ljudi tako sretni. Slijede Boga i radosni su čak i kada im stvari idu loše, čak i kada imaju probleme. Kao da u patnji vide nešto dobro i znaju da Krist ima bolji plan za njih. I ja sam to željela. Željela sam razumjeti kako mogu biti tako sretni”, posvjedočila je Lourdes.
Prekinuti stare okvire života
Put kojim su oboje prošli kako bi prigrlili katoličku vjeru nije bio lagan.
“Napuštanje vjere u kojoj si odrastao vrlo je teško, jer ona na neki način oblikuje tvoj život. Obraćenje znači prekinuti s uspostavljenim okvirom svoga svijeta”, objasnio je Jonás.
Najteže mu je bilo tu odluku priopćiti obitelji.
“Mislim da oni to nikada neće razumjeti. Jednostavno ne mogu shvatiti da netko može promijeniti nešto takvo. Za njih je to više neka vrsta identiteta ili kulture nego put koji čovjek treba tražiti i otkriti”, rekao je.
Unatoč svemu, Jonás kaže da mu upravo Isus Krist pomaže ići naprijed, tješi ga i daje mu potrebnu snagu da ustraje.
“I sam Isus nas upozorava da nas svijet neće osobito ljubiti. Ako su to činili njemu, činit će i nama”, rekao je.
Za Lourdes je najteže bilo ostaviti iza sebe prijašnji način života i pokušaj da “uklopi Boga” u svoj život, a da pritom ništa ne promijeni kod sebe.
Posebno se prisjetila pouke koju joj je dao njezin katehist:
“Ne možeš uvesti Boga u svoj život, a da ništa ne učiniš za njega. Moraš mu napraviti mjesta, a tek se onda možeš brinuti za sve ostalo.”
Novo rođenje
Jonás s velikom radošću čuva uspomenu na Uskrsno bdjenje, kada je zajedno s još 47 odraslih osoba primio sakramente kršćanske inicijacije.
“Bilo je to vrlo radosno iskustvo. Sljedećega dana osjećao sam se ispunjeno”, prisjetio se.
Rekao je da je prije krštenja osjećao veliku prazninu u svom životu, koju je pokušavao ispuniti različitim ideologijama.
“Istina je da sam živio u stanju velikog unutarnjeg nereda, u svojoj duši i u svome duhu”, kazao je.
“Nakon što sam prihvatio Isusa u svoje srce, vjerujem da sam postao mnogo uređenija osoba u moralnom smislu. Sada druge ljude ne gledam samo kao sredstva, nego istinski kao Božja stvorenja, stvorena na Božju sliku. To me ispunja. Bilo je to kao da sam ponovno rođen”, posvjedočio je Jonás.
Također je rekao da nastoji ići na misu svaki dan.
“Za mene je Euharistija poput duhovnog blaga. Ona me ponovno puni duhovnom snagom. Tijelo Kristovo daje nam milost i sposobnost da svijet gledamo na nadnaravan način, ne samo ljudskim očima, nego pomalo onako kako bi ga gledao Isus”, rekao je.
Važnost zajednice i pratnje na putu vjere
Na svom putu obraćenja Jonás je posebno zahvalan na vodstvu svog katehista, župnika i župne zajednice. Istaknuo je i važnost življenja vjere uz potporu drugih ljudi i unutar zajednice.
Kako je rekao, “u izolaciji ljudi posustaju i postaju slabi”.
Slično je istaknula i Lourdes, naglašavajući da nije isto “formirati se sam” i imati pomoć katehista.
“Tada si mnogo svjesniji onoga što primaš i onoga što ćeš učiniti na Uskrs”, rekla je.
Lourdes se svoga krštenja prisjeća s velikom radošću.
“Primaš samoga Krista, nešto uistinu zadivljujuće”, rekla je, dodajući da ju je posebno dotaknula spoznaja “da me Bog ljubio unatoč svemu što sam učinila. On me čekao i jako sam sretna što sam ga primila.”
Jonás je na kraju ohrabrio sve koji prolaze kroz sličnu situaciju da ne odustanu, ističući da se proces obraćenja “ne događa tijekom jednog vikenda”.
“Ne odustajte. Na kraju, kao što je Isus rekao, kršćanin nije prihvaćen u vlastitom domu ni u vlastitoj obitelji. Rekao bih im da ustraju, da crpe snagu iz Isusovih riječi u Evanđelju, da ga upoznaju, da nastave tražiti i razlučivati te da pronađu ljude koji dijele njihovu vjeru i mogu im pomoći”, poručio je.
