Recesija stoljeća ljulja čitav svijet pa i ekonomije koje Bosna i Hercegovina nikada neće stići pa je logično da je na prostorima zapadnog Balkana unijela pravu pomutnju. Bez ikakvih kriza bh. ekonomija se nema s mnogo čega pohvaliti jer gro reformi koje su bile potrebne jučer a ne danas još uvijek čekaju.
To ni u kom slučaju ne sprječava naše vlasti da se nastave hvaliti imaginarnim postignućima koja idu čak dotle da bez ustručavanja kažu kako su mjere koje su poduzeli bolje nego one u Njemačkoj ili Hrvatskoj.
Međutim, realnost je ipak mnogo drugačija – desetine tisuća ljudi je službeno ostalo bez posla a kada tome dodamo one iz ‘sivog’ sektora broj je i veći, brojne tvrtke su već stavile ključ u bravu a mnoge će dolaskom jeseni i zime, prava radnike se dodatno srozavaju… Kada svemu dodamo da vlasti još uvijek nemaju jasan plan na koji način pomoći posrnulom gospodarstvu a kamoli da se on u praksi provodi, razloga za bilo kakav optimizam nema.
Značajan pad
A o kakvom se padu zaposlenosti se radi najbolje se vidi ukoliko usporedimo podatke Agencije za statistiku BiH. Prerađivačka industrija godinama zapošljava najviše ljudi pa je tako u ovoj grani u srpnju 2019. radilo ukupno 166.553 osoba da bi taj broj u srpnju ove godine pao na 161.186, dakle manje njih 5.367.
U kategoriji ‘Trgovina na veliko i malo; popravak motornih vozila i motocikala’ u srpnju 2019. bilo je 153.357 zaposlenih a godinu dana kasnije 147.024 (pad za 6.333). Na poslovima vađenje ruda i kamena u srpnju 2019. bilo je 18.495 zaposlenih, a u srpnju 2020. njih 17.296 (pad za 1.199).
U djelatnostima pružanja smještaja, te pripreme i usluživanja hrane zaposlenih je bilo 42.406 a u godini dana taj broj pada 37.530, što je manje za 4.876 osoba. U srpnju 2019. u obrazovanju bilo je ukupno 64.005 zaposlenih a u srpnju ove godine taj boj pada na 63.631, u djelatnostima prijevoza i skladištenja bilo je 38.929 zaposlenih a pad u godini pada je na 37.115 itd.
Istini za volju, u nekim djelatnostima broj zaposlenih je veći (građevinarstvo, informacije i komunikacije, administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti…).
Uhljebi mogu biti mirni
Međutim, jedini koji ni u kojem obliku nisuosjetili krizu jesu oni u javnom sektoru. Isti onaj sektor koji je po efikasnosti najgori u Europi, koji je preglomazan i prepun uhljeba. Političari u BiH, koji sami sebe zovu državnici, ovaj dio ni u kom slučaju ne žele dirati jer izbore jedino znaju dobivati na podizanju međunacionalnih tenzija te uhljebljivanjem u javni sektor.
Nikada se nisu trudili provesti nasušno potrebne reforme kako bi se odvojio produktivni od parazitskog javnog sektora, kako bi se plaće barem počele izjednačavati sa realnim sektorom te da barem pokušamo kopirati ono što rade najrazvijenije ekonomije svijeta. Ali naše genijalne vlasti imaju drugačiji plan – nastaviti uhljebljivati u javni sektor, kada nestane novca digni poreze i još jače udari na ionako ‘izudarani’ realni sektor, ako ne može niti to pomoći bjesomučno se zadužuj a taj novac će opet vraćati realni sektor i obični smrtnici. Recept za katastrofu je jasan.
www.medjugorje-news.com/dnevni.ba
