Gospina ukazanja koja su uzdrmala svijet: Padre Pio upozorio – “Vjerovat će, ali bit će prekasno…”
Priča o ukazanjima u Garabandalu: poruke o pokori, obraćenju i budućim događajima koje su privukle pozornost vjernika diljem svijeta.
Garabandal je malo planinsko selo na sjeveru Španjolske, skriveno među brdima i udaljeno od većih gradova. Početkom 60-ih godina ondje je živjelo tek nekoliko stotina stanovnika, u jednostavnosti i tišini, bez stalnog liječnika i župnika.
U lipnju 1961. godine četiri djevojčice – Conchita González, Mari-Loli Mazon, Jacinta González i Maria Cruz González – igrale su se na rubu sela kada su začule snažan zvuk nalik grmljavini. Pred njima se pojavio svijetao lik arkanđela Mihaela. Dan kasnije ukazanje se ponovilo, a anđeo im je najavio da će 2. srpnja vidjeti Djevicu Mariju.
Na taj dan selo je bilo prepuno ljudi. Pred mnoštvom svjedoka djevojčice su pale u ekstazu i rekle da vide Gospu, praćenu anđelima. Razgovarale su s njom jednostavno, kao djeca s majkom, govoreći joj o svakodnevnim obvezama, radu i životu.
Ukazanja su se nastavila kroz 1961. i 1962. godinu, ponekad i više puta tjedno. Poruke su pozivale na pokoru, molitvu, obraćenje i povratak Euharistiji. Gospa je, prema svjedočanstvu djevojčica, upozoravala da svijet ne ide dobrim putem te da je nužno promijeniti život i vratiti se Bogu.
O tim događajima govorili su i mnogi poznati crkveni ljudi. Sveti Padre Pio je navodno rekao:
“Ne vjeruju vam sada… ali vjerovat će kada bude prekasno.”
Spominje se i da je papa Pavao VI. pokazivao veliko zanimanje za Garabandal te poticao da se poruke prošire svijetom, dok su pojedini duhovnici i vjernici svjedočili kako su u tim događajima prepoznali snažan poziv na obraćenje. lviii Bilten Peru’s Legion Blanca od 7. studenoga 1968. s imprimaturom mons. Alfonsa Zapana Belliza, biskupa Tacne, Peru, citira pokojnoga papu Pavla VI.kako je na privatnoj audijenciji rekao ove nadahnjujuće riječi:
“Garabandal je najljepša priča čovječanstva od rođenja Isusa Krista! Ono je ujedno i drugo putovanje Presvete Djevice na ovu Zemlju i nemamo primjerenih riječi kojima bismo izrazili svoju zahvalnost.”
Papa Pavao VI cijelo je vrijeme pokazivao vrlo posebno zanimanje za ukazanja. Na audijenciji s ocem Joseom Escaldom, potonji je spomenuo da postoji mnogo protivnika ukazanja čak i među njegovim vlastitim ljudima. Njegova se Svetost odmah pridružila: “Nije važno; recite toj gospodi da je Papa taj koji je rekao da je najvažnije što žurnije objaviti ove poruke svijetu.” Vidjelica Conchita imala je privatnu audijenciju s papom Pavlom VI i Njegova Svetost joj je rekla: “Conchita, blagoslivljam te i sa mnom te blagoslivlja cijela Crkva.”
Prema svjedočanstvima vidjelica, poruke su govorile o tri buduća događaja: upozorenju koje će zahvatiti cijeli svijet, velikom čudu vidljivom svima i mogućoj kazni ako se čovječanstvo ne promijeni.
Središnja poruka Garabandala ostaje ista: molitva, pokora, povratak Euharistiji i promjena srca prije nego bude prekasno.
Daljnja ukazanja
Nakon ovog prvog, slijedila su i druga ukazanja. Tijekom 1961. i 1962. godine, Gospa se ukazivala i po nekoliko puta tjedno. Sve djevojčice nisu primale sva ukazanja istovremeno. Nekad bi bila satno jedna, nekad dvije ili tri, a nekad sve četiri. Ukazanja nisu bila ni u isto doba dana. Ponekad bi se dogodila kasno uvečer, ponekad rano ujutro, osobito kada bi Gospa zauzela stav žrtve i pokore i to u iste sate u kojima je naš Gospodin najviše bio vrijeđan ljudskim grijesima. Djevojčice bi čak tako dočekavši jutro, odlazile na ispunjavanje svojih dnevnih dužnosti, bez pokazivanja znakova umora.
Poruka od 18. listopada 1961.
Puno se pokore i žrtve mora činiti. Moramo često posjećivati Presveti Oltarski Sakrament, ali prije svega moramo postati dobri. Ako ovo ne izvršimo čeka nas kazna. Čaša je već puna i ako se ne promijenimo doći će kazna.
Poruka od 19. lipnja 1962.
Djevica nam je rekla poruku za cijeli svijet: Djevica nam je rekla da mi uopće ne očekujemo kaznu. Zato što nismo poslušali njenu prvu poruku i usput živimo kao da kazne neće biti, ona će ipak doći, budući se svijet nije promijenio. Ovo je već drugi put da nas upozorava na to.
Poruka od 23. lipnja 1962.
Djevica nam je rekla: Svijet nastavlja po starom…ustvari, uopće se ne mijenja. Samo nekolicina će vidjeti Boga. Njih je malo, tako da to stvara veliku tugu našoj Gospi. Kakva šteta da se to ne mijenja!! Gospa nam je opet rekla da će kazna doći ako se svijet ne promijeni. Čaša je već puna. Kako je Gospa strašno bila tužna, premda nam nije dozvolila da ju takvu vidimo potpuno. Puno nas voli, a trpi sama. Tako je dobra. Budite dobri prema svima tako da Ona postane sretna Majka. Rekla nam je da dobri mole za zle. Molimo se Bogu za one koji ga ne poznaju. Budite dobri…budite dobri prema svima.
Poruka od 18. lipnja 1965.
“Budući moja poruka od 18. listopada 1961. nije shvaćena ozbiljno, niti je razglašena po svijetu, kažem vam da je ovo posljednja poruka. Prije je čaša bila puna, a sad se preljeva. Mnogi kardinali, biskupi i svećenici su na putu osude i za sobom odvode mnoge duše. Euharistiji se daje sve manje i manje pažnje i časti. Moramo izbjegavati Božji gnjev našim vlastitim naporima. Ako iskrena srca zatražite oproštenje, Bog će vam oprostiti.
To sam Ja, vaša Majka koja vam posredovanjem arkanđela Mihaela želim reći da se popravite, da ste već u zadnjem opominjanju i da vas jako volim i ne želim vašeg stradanja. Iskreno Nas zamolite i mi ćemo vas uslišati. Morate činiti više pokore i žrtve. Cesto mislite na Muku Isusovu.”
Glavni budući događaji u Gospinim porukama:
Upozorenje
Upozorenje će doći širom kugle zemaljske i dogoditi će se na nebu…kao neki sudar dviju zvijezda, koje neće pasti… Biti će strašno za svakog čovjeka, ma gdje se on nalazio u tom trenutku…Biti će tisuću puta strasnije od potresa…kao vatra koja neće sagorjeti naša tijela….vrlo kratko će trajati, premda će nam izgledati da traje dugo… itko se neće moći zaštititi od ovoga…biti će prepoznato da to dolazi od Boga…to će najaviti kaznu…to će biti sredstvo čišćenja… kao otkrivenje naših grijeha, a ono što ćemo osjetiti u srcu biti će gore od tuge. Neće nas usmrtiti, a ako netko i umre od toga, uzrok će biti njegove unutrašnje emocije. Datum nije otkriven, osim da će se dogoditi prije najave velikog čuda.
Veliko Čudo
Čudo će se dogoditi u Garabandalu, unutar 12 mjeseci od Upozorenja…dogoditi će se u četvrtak, u 20 i 30 sati, na dan sveca koji je vrlo poštovao Euharistiju (ne na dan naše Gospe ili našeg Gospodina)…dogoditi će se u mjesecu ožujku, travnju ili svibnju…između 7. i 17. u mjesecu, ali ne ni sedmog ni sedamnaestog. . .biti će vidljivo i s okolnih brežuljka oko Borika, koji će tako poslužiti kao prirodni amfiteatar…(opaska: milijuni ljudi mogu stati na te brežuljke).. .bolesnici koji tamo budu će ozdraviti, bez obzira na vrstu bolesti, nevjernici će biti obraćeni.
Conchita zna vrstu čuda i točan datum i objaviti će ga osam dana prije nego se dogodi (Conchita je rođena 1949. godine). Sredstva javnog priopćavanja objavljivat će svijetu. Čudo će se moći fotografirati, snimati i prenositi preko televizije. U Garabandalu će ostati trajni znak u spomen na čudo, kao vidljivi dokaz ljubavi naše Majke prema svim ljudima. To će biti “stvar” koja se do sada nikad nije vidjela na Zemlji. Moći će se snimati i slikati, moći će se dotaći, ali se pri tome neće ništa osjetiti (na opip).
Kazna
Njen dolazak ovisi o ljudima, da li su ispunili Gospinim porukama…ako se dogodi, donijeti će strah i užas…biti će strasnija od ičega što možemo zamisliti, jer će biti rezultat direktnog uplitanja Boga. Kazna nema ništa s ratovima, revolucijama i sličnim stvarima proisteklim iz tvrdoće ljudskog srca.
Conchita veli: “Ako kazna dođe, a ja vjerujem da hoće, doći će poslije obećanog Čuda.”
