Poruka duša iz čistilišta o Međugorju…
Mističarka Maria Simma : Duše iz čistilišta za Međugorje kažu da je autentično, Majka Božja se doista ondje ukazuje! Maria Simma je mističarka iz Austrije koju su posjećivale duše iz čistilišta. „U Čistilištu postoji nada da se vječno živi s Bogom … Zemlja je mjesto tame – niti jedna duša ne bi se željela vratiti iz Čistilišta na zemlju. Oni imaju znanje koje je beskrajno izvan našeg…kaže ova austrijska mističarka.
Maria, imaju li duše iz Čistilišta radost i nadu usred svoje patnje?
Da. Nijedna duša se ne bi htjela vratiti iz Čistilišta na zemlju. Oni imaju znanje koje je beskrajno izvan našeg. Za razliku od patnje koju poznajemo na zemlji, u Čistilištu, čak i ako je duševna bol užasna, postoji sigurnost da ćemo vječno živjeti s Bogom. To je nepokolebljiva sigurnost. Radost je veća od boli. Ne postoji ništa na zemlji zbog čega bi mogli poželjeti ponovno živjeti ovdje, gdje čovjek nikad nije ni u što siguran.
Maria, možeš li nam reći je li Bog taj koji dušu šalje u Čistilište ili sama duša odlučuje tamo ići?
Duša sama želi ići u Čistilište, kako bi bila čista prije odlaska na Nebo.
Maria, vidi li u trenutku smrti Boga u punom svjetlu ili na nejasan način?
Na još uvijek nejasan način, ali, svejedno, u takvoj svjetlini da je to dovoljno da izazove veliku čežnju.
Možeš li nam reći koja je uloga Blažene Djevice s dušama u Čistilištu?
Često ih dolazi utješiti i reći im da su učinili mnogo dobrih stvari. Ona ih ohrabruje i ublažava njihove patnje. Ona je poput kiše koja pada na suhu zemlju i liječi.
Oh! Da, doista se pojavljuje, Gospa je prisutna u Međugorju. Išla sam tri puta, ali nisam trebala ići tamo da bih utvrdila je li to istina ili ne. Ubrzo nakon što su ukazanja započela, u lipnju 1981., pitala sam siromašnu dušu iz Čistilišta i rekla mi da je istina, Gospa doista dolazi u to malo mjesto. Znate, s Međugorjem postoji samo jedna velika opasnost, a ona je da ga svijet kao ni majku Božju, ne uzima u obzir. Duše iz čistilišta vidim često, kad su u potrebi molitve.
Da, bilo je to 1940. Jedne noći, oko 3 ili 4 sata ujutro, čuo sam kako netko ulazi u moju spavaću sobu … Vidjela sam potpuno nepoznatog čovjeka. Polako je hodao amo-tamo. Rekla sam mu ozbiljno: „Kako si ušao ovdje? Odlazi!” Ali nastavio je nestrpljivo hodati po spavaćoj sobi kao da nije čuo. Pa sam ga ponovno pitala: “Što to radiš?” Ali kako još uvijek nije odgovorio, skočila sam iz kreveta i pokušala ga zgrabiti, ali uhvatila sam samo zrak. Tamo nije bilo ničega. Vratila sam se u krevet, ali opet sam ga čula kako korača amo-tamo.
Pitala sam se kako mogu vidjeti ovog čovjeka, ali nisam ga mogla zgrabiti. Ponovo sam ustala da ga uhvatim i da ga spriječim da hoda uokolo; opet sam dokučila samo prazninu. Zbunjena, vratila sam se u krevet. Nije se vratio, ali nisam se mogla vratiti na spavanje. Sutradan, nakon mise, otišla sam do svog duhovnika i rekla mu sve. Rekao mi je da, ako se ovo ponovi, ne bih trebala pitati: “Tko si ti?”već “Što želite od mene?” Sljedeće noći čovjek se vratio. Pitala sam ga: “Što želiš od mene?” Odgovorio je: “Neka se za mene slave tri mise i ja ću biti u miru,oslobođen čistilišta.”
| Maria Simma (1915-2004) |
