PONOS HERCEGOVINE Mlađi brat svećenik oblači svećeničku haljinu starijem bratu koji postaje svećenik
U katedrali Marije Majke Crkve u Mostaru, na svetkovinu svetih Petra i Pavla, 29. lipnja, dogodio se prizor koji je posebno dirnuo vjernike: mlađi brat obukao je redovničku haljinu svome starijem bratu, koji je toga dana primao sakrament svetoga reda.
Riječ je o obitelji Slišković iz Mokrog, koja je Crkvi dala dvojicu franjevaca. Fra Ivan Slišković već je krenuo putem redovničkog i svećeničkog služenja, a njegov brat fra David Slišković na ovoj je svetkovini zaređen za svećenika Hercegovačke franjevačke provincije. Taj obiteljski trenutak, jednostavan i duboko simboličan, postao je snažna slika vjere, predanja i Božjega poziva koji se na poseban način očitovao u jednoj obitelji.
Mlađi brat, odjeven u franjevački habit, pomaže starijem bratu u trenutku kada ovaj ulazi u puninu svećeničke službe. U tom činu bilo je sabrano mnogo više od obiteljskog ponosa. Bio je to znak zahvalnosti Bogu, znak zajedništva i znak da Gospodin i danas poziva mlade ljude da mu se potpuno predaju.
“Evo me, Gospodine, vršiti volju tvoju” — riječi su koje najbolje opisuju taj trenutak. One ne govore samo o jednom danu ređenja, nego o cijelom životnom putu koji počinje odgovorom na Božji poziv.
Tijekom svečanoga misnog slavlja, koje je počelo u 11 sati, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić zaredio je petoricu novih svećenika. Četvorica su zaređena za Hercegovačku franjevačku provinciju: fra David Slišković iz Župe Uznesenja BDM – Široki Brijeg, fra Danijel Sentić iz Župe Uznesenja BDM – Gradac Neumski, fra Ante Radoš iz Župe Uznesenja BDM – Seonica i fra Jakov Jure Nikolić iz Hrvatske katoličke misije Zürich. Za svećenika Mostarsko-duvanjske biskupije zaređen je don Tomislav Čarapina iz Župe Presvetoga Srca Isusova – Potoci.đ
No među brojnim snažnim trenucima slavlja, mnogima je osobito ostala u srcu slika dvojice braće Slišković. Obitelj iz Mokrog, koja je već dala jednoga franjevca, sada je Crkvi darovala još jednoga svećenika. Takav dar ostaje trajni blagoslov ne samo za obitelj, nego i za župu, Provinciju i cijelu vjerničku zajednicu.
U koncelebraciji su sudjelovali provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš, generalni vikar hercegovačkih biskupija don Nikola Menalo, vikari Provincije, dekani i oko 70 svećenika. Posluživali su bogoslovi iz obiju biskupija te Hercegovačke franjevačke provincije, a liturgijsko pjevanje predvodili su združeni zborovi iz katedralne župe i župe sv. Petra i Pavla.
U propovijedi je biskup Petar Palić podsjetio na apostole Petra i Pavla, dvojicu ljudi različitih životnih putova, ali istog poziva i poslanja u Kristu. Naglasio je da Crkva svoje jedinstvo ne gradi na tome da su svi isti, nego na zajedničkoj pripadnosti Kristu koji različite ljude okuplja u jedno i šalje da naviještaju isto Evanđelje.
Upravo se ta poruka mogla prepoznati i u novim svećenicima koji su stajali pred oltarom: različiti po životnim putovima, ali okupljeni istim Kristovim pozivom. Biskup je posebno naglasio da svećeništvo ne počinje ljudskom sposobnošću, nego Božjom inicijativom.
“Prije nego što čovjek izgovori svoje: ‘Evo me!’, Bog je već progovorio njegovu srcu, pozvao ga po imenu i otvorio mu put kojim ga želi voditi”, poručio je biskup Palić.
Novim svećenicima rekao je da njihovo današnje “Evo me!” nije završetak, nego početak odgovora koji će sazrijevati kroz cijeli svećenički život. Taj odgovor, naglasio je, potvrđivat će se u molitvi, ljubavi prema euharistiji, strpljivosti prema ljudima i spremnosti da ostanu uz Božji narod i onda kada put postane zahtjevan.
Na kraju misnog slavlja mladomisnicima se obratio i provincijal fra Jozo Grbeš. Pozvao ih je na poniznost, slobodu i svetost, ističući kako današnji svijet ne treba samo ljude koji su u pravu, nego ljude koji su sveti.
“Dragi mladomisnici, neka vaš put bude lijek. Puno je ranjenih u ovome svijetu i oko nas. Vi budite ljudi koji skidaju ograde”, poručio je fra Jozo.
Za fra Davida Sliškovića ovaj je dan bio početak svećeničkog služenja, a za njegovu obitelj dan velike zahvalnosti. Za fra Ivana, njegova brata, bio je to trenutak posebne radosti: stajati uz brata u času njegova potpunog predanja Bogu.
Obitelj Slišković iz Mokrog tako je Crkvi dala dvojicu sinova u franjevačkom pozivu. U vremenu kada se često govori o krizi zvanja, ovakvi primjeri postaju snažno svjedočanstvo da Bog i danas poziva, a obitelji i dalje mogu biti plodno tlo iz kojega niču svećenička i redovnička zvanja.
Molimo Gospodina da fra Davidu i fra Ivanu i svi zaređenim svećenicima podari ustrajnost, poniznost i vjernost u njihovu pozivu. Neka ih čuva u svakom danu služenja, a svim svećenicima podari snagu da budu hrabri navjestitelji Evanđelja i dobri pastiri Kristova stada.
