CRKVAOSTALOVJERA I DUHOVNOSTZANIMLJIVOSTI

Po čemu su posebni monfortanci i njihova karizma!

Po čemu su posebni monfortanci i njihova karizma! Družbu Misionara Monfortanaca osnovao je sveti Ljudevit Grignion Montfortski u Francuskoj 1705. On je utemeljitelj i duhovni otac Družbe. Monfortanci  pripadaju institutu apostolskog života, s naglašenom marijanskom karakteristikom.

Monfortanci koji žive u Hrvatskoj pripadaju Talijanskoj provinciji. Za sada, jedina zajednica u Hrvatskoj je u Zagrebu – Blato.

Monfortanci su u Hrvatskoj prisutni od 1976. godine. Ta godina se uzima kao službeni početak  djelovanja u Hrvatskoj, jer je na blagdan Male Gospe, 8. rujna, kardinal Franjo Šeper blagoslovio kapelicu samostana u Ulici Svetoga Duha na Bijeniku, stoji na njihovim mrežnim stranicama.

Osvijetliti lik i ulogu Majke Božje u povijesti spasenja, te u kršćanskoj duhovnosti, jedan je od specifičnih zadataka misionara monfortanaca.

Monfortanci u Hrvatskoj

Prvi monfortanac bio je pokojni p. Luka Cirimotić (18.08.1929 -23.04.2006). On je na međunarodnom mariološkom kongresu u Mariji Bistrici susreo oce monfortance iz Italije, povezao se s njima i otišao živjeti u Rim, da bi godinu dana kasnije započeo godinu novicijata. Godinu dana kasnije, 1973., pridružuje mu se pater Ivan Magdić. Za vrijeme Marijanske godine, 1987, i u godini kada se je slavila 40. godišnjica od proglašenja svetim sv. Ljudevita Montfortskog, u samostan na Svetom Duhu dolaze današnja tri patra: Miljenko Sušac, Mihovil Filipović i Zdravko Barić. Oni će iste godine započeti kandidaturu u Veroni, a zatim novicijat u Santeramu – Bari.

Svi redovnici proveli su mnogo godina u Italiji gdje su završili cijelu formaciju, i magistrirali na papinskim sveučilištima. Postupno su se vraćali u Zagreb i 2001. godine  prva redovnička zajednica. U svojem pastoralnom radu patri su bili na službi u Italiji, u Zagrebačkoj nadbiskupiji, Dubrovačkoj, Gospićko-Senjskoj biskupiji i Vojnom ordinarijatu.

Monfortanci su u Hrvatskoj prisutni od 1976. godine. Ta godina se uzima kao službeni početak  djelovanja u Hrvatskoj, jer je na blagdan Male Gospe, 8. rujna, kardinal Franjo Šeper blagoslovio kapelicu samostana u Ulici Svetoga Duha na Bijeniku.

7. ožujka 2009. započeli su s izgradnjom novog samostana u Blatu kod Zagreba. Kamen temeljac blagoslovio je biskup Valentin Pozaić. 31. listopada 2010. mons. Valentin Pozaić blagoslovio je samostan i kapelu otaca monfortanaca.

U samostanu u Blatu slavi se svakodnevna Euharistija i održavaju se raznoliki duhovni programi: okupljaju se molitvene zajednice, animira se tjedno euharistijsko klanjanje te mjesečno noćno bdijenje. Svećenici su na raspolaganju za sakrament ispovijedi i za duhovno vodstvo.

Karizma monfortanaca

Pod karizmom monfortanaca podrazumijeva se jedan poseban dar koji je Montfort primio od Boga i kojega je prije svega on sam živio, a potom priopćio svojim učenicima i nasljedovateljima. Karizma se potom čuva, produbljuje i razvija kroz čitav život redovničkog instituta. Taj posebni dar razlikuje ih od drugih redovničkih ustanova, jer je karizmatička oznaka vlastita svakoj redovničkoj zajednici. Na taj način karizma određuje poseban tip duhovnosti, života i apostolata otaca monfortanaca.

Monfortanci koji žive u Hrvatskoj pripadaju Talijanskoj provinciji. Za sada, jedina zajednica u Hrvatskoj je u Zagrebu – Blato.

Karizma je duhovni dar koji Bog daruje onima koje poziva da uđu u našu redovničku zajednicu, i da tako budu osposobljeni da vrše svoje poslanje za dobrobit Crkve.
Montfort, koji je od Pape Klementa XI dobio naziv “apostolski misionar”, svoju je zajednicu zamislio kao misionare-propovjednike, koji će nastaviti Isusovo poslanje, povjereno apostolima. U “Pravilu svećenika misionara družbe Marijine”, potvrđuje stoga stoji:

“Ovi svećenici treba da budu od Boga pozvani da obavljaju misije poput siromašnih Apostola” (PM 2).
“Cilj misija je obnova kršćanskog duha među kršćanima” (PM 56).

Kao što se vidi iz Montfortovih izvornih tekstova, a isto tako i iz  redovničkih konstitucija karizma misionara monfortanaca  prije svega je evangelizacija, koja ima za svrhu dovesti svaku osobu do sjedinjenja sa Isusom Kristom. To se sjedinjenje ostvaruje putem obnove svijesti o važnosti krsnih zavjeta, te putem prave pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji.

Duhovnost monfortanaca

Karizma evangelizacijeDružbe je animirana i vođena monfortanskom duhovnošću kojom nastoje biti prožeti njezini članovi. Monfortanska duhovnost je prije svega put traženja i suobličenja Isusu Kristu: “Obuzela me je velika želja da te posjedujem i da te tražim na sve strane…”, poručuje u jednom od svojih spisa sv. Ljudevit.

Najsavršenije sredstvo ili put kojim se postiže sjedinjenje sa Božanskom Mudrošću jest nježna i istinska pobožnost prema Presvetoj Djevici:

“Od svih sredstava da zadobijemo Isusa Krista, Marija je najsigurnije, najlakše, najkraće i najsvetije”
Tko želi imati Isusa, mora imati Mariju
“Zato što budeš više gledao Mariju u svojim molitvama, djelima i patnjama… vjeruj mi naći ćeš Isusa Krista koji je uvijek s Marijom velik, silan, djelotvoran i neshvatljiv”
“Marijina je najveća težnja da nas sjedini s Isusom, svojim Sinom, a Sinovljeva je najveća težnja da dođemo k njemu po njegovoj Majci“

Osvijetliti lik i ulogu Majke Božje u povijesti spasenja, te u kršćanskoj duhovnosti, jedan je od specifičnih zadataka misionara monfortanaca.

Njihova duhovnost je kristocentrično – marijanska, a njezina najbitnija karakteristika je “Osobna posveta Isusu Kristu po Marijinim rukama”:
“Bez sumnje, najsavršenija od svih pobožnosti je ona koja nas najsavršenije Isusu upriličuje i sjedinjuje. A pošto je Marija od svih stvorova najviše upriličena Isusu, dosljedno i pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, više od ijedne druge pobožnosti posvećuje i upriličuje dušu Isusu, pa što je neka duša više posvećena Mariji, to će biti više posječena i Isusu Kristu. Eto zato savršeno i potpuno posvećenje Isusu nije ništa drugo nego savršeno i potpuno posvećenje sama sebe Presvetoj Djevici; ili drugim riječima, ta je posveta savršena obnova zavjeta i obećanja učinjenih na krštenju“

Ako se neki mladić ili djevojka osjeća pozvanim od Boga i želi započeti put formacije, treba prije svega uči u dodir s ocima monfortancima koji žive u Zagrebu.

Poslanje misionara monfortanaca ima četiri karakteristike, a to su:
1. Evangelizacija;
2. Marija;
3. Promjena mjesta boravka;
4. Rad u zajedništvu.

Formacija monfortanaca

Montfort je napisao jedno malo djelo “Goruća molitva” u kojoj se moli Presvetom Trojstvu za buduće misionare monfortance: “Što te molim? Liberos – slobodne sinove svećenike koji su slobodni tvojom slobodom, koji će robovati tvojoj ljubavi i volji…, koji će hodati svuda s gorućim svjetlećim bakljama Evanđelja u ustima…”

Cilj formacije je izgraditi redovnika – monfortanca, apostolskog čovjeka koji je spreman predati vlastiti život Isusu Kristu po Mariji i provoditi bratski život u redovničkoj zajednici.
Ako se neki mladić ili djevojka osjeća pozvanim od Boga i želi započeti put formacije, treba prije svega uči u dodir s ocima monfortancima koji žive u Zagrebu. Kroz duhovno vodstvo, zajedničke susrete i molitvu, kandidati će moći produbiti i pojasniti svoj poziv. Da bi se započeo put formacije potrebna je određena ljudska i duhovna zrelost.

www.medjugorje-news.com/hkm.hr

Napisite nam Vaše svjedočanstvo

Vezani članci

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button

Adblock Detected

Molimo Vas ugasite AdBlock-er