Papa Franjo: Lice zavidnika uvijek je tužno jer je njegov um obavijen mislima punim zloće
Papa Franjo nastavio je niz kateheza o manama i krepostima na općoj audijenciji 28. veljače, ali je, priznajući da je još uvijek slab, zamolio službenika Državnog tajništva Vatikana da pročita njegov pripremljeni tekst.
Sveti je Otac razmatrao dva poroka: zavist i taštinu.
O zavisti je rekao da je njezin korijen lažna ideja o Bogu: “Ne prihvaćamo da Bog ima svoju ‘matematiku’, različitu od naše.” To je, objasnio je, jedan od “najstarijih poroka”: Čitamo li Sveto pismo (usp. Post 4), ono nam se čini kao jedan od najstarijih poroka: Kajinova mržnja prema Abelu oslobađa se kad shvati da su žrtve njegova brata ugodne Bogu. Kajin je bio prvorođenac Adama i Eve, uzeo je najveći dio očevog nasljedstva; ipak, dovoljno je da Abel, mlađi brat, uspije u malom podvigu, da Kajin pobjesni. Lice zavidnika uvijek je tužno: uvijek gleda dolje, čini se da neprestano istražuje teren; ali u stvarnosti, on ne vidi ništa, jer je njegov um obavijen mislima punim zloće. Zavist, ako se ne obuzda, vodi u mržnju prema drugome. Abel će biti ubijen od Kainove ruke, koji nije mogao podnijeti sreću svoga brata.
Taština, nastavio je Sveti Otac, ide ruku pod ruku s “demonom zavisti”: A zajedno ova dva poroka svojstvena su osobi koja teži biti središte svijeta, slobodna iskorištavati sve i svakoga, predmet svake hvale i ljubavi. Taština je prenapuhano i neutemeljeno samopoštovanje. Taština osoba posjeduje nezgrapno “ja”: nema empatije i ne obraća pozornost na činjenicu da na svijetu postoje i drugi ljudi osim njega. Njegovi su odnosi uvijek instrumentalni, obilježeni dominacijom nad drugim. Njegova osoba, njegova postignuća, njegova postignuća moraju se pokazati svima: on je vječni prosjak za pažnju. A ako povremeno njegove kvalitete nisu prepoznate, postaje žestoko ljut, zaključio je Papa.
