Ovo je najkraća i najsnažnija molitva a ima samo jednu riječ
Nema čuda na Zemlji koje nije plod ove molitve. Postoji molitva od jedne riječi, najkraća i najsnažnija koja može postojati i koja je osnova kršćanske vjere.
U kojoj je sažeto sve naše pouzdanje u Boga.
Ona se može moliti čak i kada ne možemo objasniti što osjećamo i trebamo, pa čak i kada nam riječi nedostaju.
To nas vodi iz tame u svjetlo i ispunjava naš duh mirom i nadom. Prvi su kršćani su je beskrajno ponavljali.
I mnogi iz našeg vremena također, iako ponekad ne mogu razumjeti njezin veliki opseg.
Uz ovu riječ, uz ovu molitvu nema se više što reći, jer Bog će razumjeti što osjećamo i što nam je potrebno. Ovdje ćemo govoriti o najkraćoj i najsnažnijoj molitvi od svih, objasnit ćemo zašto je tako moćna, kakve nam dobrobiti donosi i u kojim situacijama je možemo izgovarati.
Osam dana nakon rođenja, Marijin sin dobio je ime Isus, što znači “Jahve je spasenje”, kako je naredio anđeo Gabrijel.
Evanđelje spominje razlog za ovo ime, “jer on će spasiti svoj narod od grijeha”.
Dakle, ime Isus nametnuo je sam Bog i opisuje poslanje Sina Božjega i Marijina.
Jer sjetimo se da kada su stari Židovi nekoj osobi dali ime, to je ime trebalo definirati njezin identitet i svrhu, tko su i što rade.
Novi zavjet niti jednom ne spominje ime Jahve, ali obilato spominje Isusovo ime, jer je to ime koje je Bog objavio ljudima.
I to je prije svega svemoguća molitva.
Jer sam naš Gospodin svečano obećava kao odgovor, da ćemo sve što zamolimo od Oca u njegovo ime, dobiti.
Stoga, kad kažemo “Isuse”, tražimo od Boga sve što nam je potrebno i pokazujemo svoje pouzdanje da ćemo biti uslišani.
I iz tog razloga Crkva završava svoje molitve riječima “po Gospodinu našem Isusu Kristu”, što molitvi daje božansku učinkovitost.
U srednjem vijeku Isusovo ime je napisano “IHESUS” i populariziran je monogram koji je sadržavao prvo i zadnje slovo Svetog imena.
Nakon renesanse i pada grčkog jezika u korist latinskog, IHS se počeo koristiti kao akronim za latinski ‘Jesus Hominum Salvator’, što znači ‘Isus Spasitelj čovječanstva’.
Tri čavla kojima je Isus pričvršćen za križ dodana su monogramu, a na slovo H postavljen je mali križ.
I da ne zaboravimo da naše otkupljenje nije završilo njegovom smrću na križu, nego njegovim slavljenjem, monogram je stavljen u vatreni krug. Vatreni krug predstavlja Sunce koje se od najstarijih vremena smatralo simbolom Isusova uskrsnuća i proslavljenja. A plamenovi trebaju biti trajni podsjetnik na neugasivu vatru ljubavi koju je Isus pustio na sve nas na prvi dan Pedesetnice, i na sve dane poslije, za one koji su otvoreni da je prime.
Franjevac Sveti Bernard iz Siene iz petnaestog stoljeća koristio je tablicu s ovim monogramom u svojim propovijedima.
I na kraju njegovih propovijedi vjernici su ga poljubili klečeći.
Zbog njegova utjecaja grad Siena prihvatio je Isusov monogram kao svoj grb.
Postalo je rašireno stavljati ga na vrata svetohraništa.
A sveti Ignacije Loyolski u 16. stoljeću ga je, uz neke dodatke, pretvorio u grb Družbe Isusove.
Ali Novi zavjet nam govori nešto važnije, da je Isusovo suštinsko ime Ljubav.
Kad je sveti Ivan rekao da je Bog ljubav, nije učinio ništa više nego ponovio ono što je sam Isus rekao apostolima. To znači da nas je Bog volio, da nas voli i nastavit će nas voljeti zauvijek. I da nam je Bog poslao svoga sina jedinca, kao utjelovljenje svoje beskrajne ljubavi, da nam je pokaže. Zato je njegovo sveto ime najmoćnije ime na Zemlji.
Kao što nam sveti Pavao kaže: “Bog ga uskrisi i dade mu ime koje je iznad svakog imena, da sva bića na nebu i pod zemljom kleknu pred imenom Isusovim”, Filipljanima 2:10.
Stoga ne treba čuditi da je taj naziv postao molitva i da se stalno koristio kao molitva u prvoj Crkvi. A njegovo se ponavljanje počelo koristiti kao poseban čin pobožnosti.
Sveti Bernardin Sijenski rekao je tisućama svojih sljedbenika da posvete riječ Isus u svojim srcima i neprestano je recitiraju svojim jezikom.
Genijalnost ove kratke molitve je u tome što može biti korisna kako za početnike na njihovom duhovnom putu, tako i za one koji su napredovali na mističnom putu.
Svaki put kad kažemo “Isuse”, dajemo Bogu beskrajnu radost i slavu, jer mu nudimo sve beskrajne zasluge muke i smrti Isusa Krista. Svaki put kad kažemo “Isuse”, to je čin savršene ljubavi, jer Bogu nudimo Isusovu beskrajnu ljubav.
I svaki put kad kažemo “Isuse”, dajemo do znanja da želimo prinijeti Bogu sve mise koje su služene diljem svijeta na sve naše nakane.
Presveto Ime Isusovo ispunjava naše duše neizrecivim mirom i radošću i daje nam snagu da naše patnje postanu lake i lako podnošljive.
Osobito je korisna kada se produbljuje naš duhovni život, jer što je molitva jednostavnija, to je bolja.
I koja se prikladnija riječ može upotrijebiti kao molitva za pomoć i podršku kada osjećamo da smo u opasnosti?
I pred kraj života, kada je sve rečeno, kada nam riječi nedostaju, najjednostavnija i najmoćnija od svih molitvi bit će sveto ime Isusovo.
Kada recitirate riječ ‘Isus’ kao suštinsku molitvu, ne morate reći više.
Jer onaj tko sluša tvoju molitvu, sluša tvoje najdublje potrebe koje je Isus došao zadovoljiti, čak i ako ti sam ne shvaćaš što one jesu i stoga ne možeš naći riječi da ih izraziš.
Sveti Pavao u Rimljanima 8 govori nam da kada ne možemo odabrati prave riječi za molitvu, sam Duh izražava našu molbu na način koji riječi nikada ne bi mogle izraziti.
Isusovo ime ima nadnaravnu moć.
Pruža pomoć za tjelesne potrebe, jer je Isus obećao, “u moje će ime istjerivati demone, govorit će novim jezicima, držat će zmije u rukama, pa čak i ako popiju otrov neće im nauditi; na bolesne će ruke polagati i oni će ozdravljati”, Marko 16.
Ime Isusovo daje utjehu u duhovnim nevoljama, jer smo spašeni od tjeskobe, nevolje, tuge i boli.
On nas štiti od sotone i njegovih lukavstava, jer se đavao boji imena Isusova koji ga je pobijedio na križu.
Dobivamo svaki blagoslov i milost jer je Isus rekao da “što god zamolite od Oca u moje ime, dat će vam”, Ivan 16.
I stoga ćemo uživati u Kristovom bogatstvu, jer u Rimljanima 10 kaže da je Gospodin “bogat prema svima koji ga zazivaju”.
Sudjelujemo u njegovu milosrđu, jer oni koji ponavljaju ime Isusovo imat će višak njegova milosrđa, njegove ljubavi, milost konačne ustrajnosti i neće umrijeti bez njegove milosti.
Također smo prosvijetljeni kada zazivamo Isusa, jer nam Bog daje svjetlo da vidimo naše pravo stanje i da riješimo svoje probleme.
Stječemo duh pokajanja jer kad se otkrije naše pravo stanje, doživljavamo promjenu uma kroz zazivanje Njegovog imena.
Koliko god puta zazovemo Ime Isusovo, a i Marijino, možemo zaslužiti oprost od 300 dana, po dekretu Pija X. 10. listopada 1904. godine.
Također možemo zaraditi papinski oprost na samrti izgovarajući, čak i mentalno, Isusovo ime.
I na taj način uživamo blagodat Božjeg oprosta.
Jer Gospodin Isus, osim što nam oprašta kad se ispovijedamo, briše i poništava dug koji smo imali s Bogom na križu, a mi pred Njim ostajemo čisti.
I spašavamo se zazivanjem imena Isusova, jer jačamo naše obraćenje da ne padnemo.
Dakle, Bog nam zazivanjem imena Isusa donosi spasenje u život vječni.
Kada ste u nevolji i čini vam se da se cijeli svijet urotio protiv vas, nemojte misliti da morate objašnjavati svoju situaciju onome tko sve zna, samo recite ‘Isuse’.
Kada ste u najmračnijem trenutku ‘Tamne noći duše’ i kada se čini da su sama vrata pakla otvorena da vas progutaju, samo recite ‘Isuse’.
A kada vam srce preplavi zahvalnost za primljene milosti, recite i ‘Isuse’ kao zahvalu.
Vapaj Isusu za pomoć, hrabrost ili ustrajnost bila je i ostala najčešća molitva mučenika u teškim vremenima.
