Nevjerojatna priča: U 21. godini ovaj mladić je po prvi put jeo čvrstu hranu, a to je bila hostija!
Unatoč tome što je uvijek bio hranjen samo na sondu, mladić Paul Ganucci pokazao je izuzetnu odlučnost da primi svoju prvu svetu pričest.
Paul Ganucci je mladić koji nikada nije mogao jesti čvrstu hranu. Rođen s Noonanovim sindromom — genetskim poremećajem koji onemogućuje fizički razvoj osobe, a može uzrokovati i srčane mane — liječnici su mu morali postaviti cjevčicu za hranjenje izravno u njegov želudac u dobi od 3 mjeseca, jer je bio preslab za jelo, piše Aleteia.
Sa šest mjeseci morao je na operaciju srca, a sa samo godinu dana već mu je presađeno novo srce. Kao odrasla osoba Ganucci se još uvijek hrani na sondu i nikada zapravo nije uspio jesti krutu hranu … sve do nedavno.
Ganucci je jedan od četvero braće i sestara i odrastao je u vjerničkoj obitelji. Iako ima poteškoća u učenju, dijelio je svoju duboku želju da primi prvu svetu pričest. Njegov župnik fr. Richard Kunst iz St. Jamesa u Duluthu, Minnesota, mogao je vidjeti koliko je mladić bio odlučan, osobito nakon što je Ganucci svjedočio prvoj svetoj pričesti svoje nećakinje.
Impresioniran njegovim znanjem i snažnom željom, vlč. Kunst, koji ga je prije dvije godine pratio na primanju sakramenta pomirenja, odlučio je pomoći mladom katoliku na njegovom teškom putu do primanja Presvetog sakramenta.
Kao što je rekao za portal National Catholic Register: “Znao sam da je Paulova vjera jaka i da je njegova želja jaka.”
Ganuccijevi roditelji jednako su ga podržavali, a njegov otac Rob objasnio je za National Catholic Register: Paul ima vrlo jednostavnu vjeru. Ima veliko povjerenje. Godinama smo željeli da Paul primi sve sakramente i stavili smo u Božje ruke da odredi kada će to vrijeme doći. Cijela naša obitelj vjerovala je da će Isus to učiniti. Odlučeno je da Ganucci neće primiti posvećeno vino, u strahu da bi moglo utjecati na lijekove koje mora uzimati kako bi izbjegao odbacivanje srca. Otac Kunst mu je stoga dao tuljak neposvećenih hostija da vježba u konzumiranju prije prve svete pričesti. Bio je to dugotrajan proces, s Ganuccijevim ocem koji je sinu svake večeri davao samo komadiće hostije da ih pokuša progutati s malo vode.
Zadatak se pokazao vrlo teškim za Ganuccija, jer je mučio oko najmanjih fragmenata. Ipak, na kraju mu se upornost isplatila. Mladić je svojom nevjerojatnom snagom volje nakon nekoliko mjeseci uspio pojesti hostiju veličine otprilike četvrtine. Iako je ovo bio nevjerojatan uspjeh, vlč. Kunst je zamolio Ganuccija da nastavi vježbati još tri mjeseca kako bi izbjegao bilo kakvo gušenje na posvećenoj hostiji.
Dan za dvostruki sakrament!
Dok je Ganucci bio spreman za prvu svetu pričest, bio je u pravoj misiji vjere. I on je htio da mu se potvrdi. Uz potporu biskupa Dulutha Daniela Feltona, vlč. Kunst je uspio organizirati i prvu svetu pričest i krizmu 3. lipnja.
Ganucci je za svog zaštitnika izabrao sv. Padre Pija, od kojeg je njegova obitelj često tražila zagovor tijekom večernje krunice i s kojim se zbližio. Na taj veliki dan vlč. Kunst se obratio zajednici od 45 članova i objasnio što će se dogoditi tijekom mise. Nije iznenađujuće da su neki župljani zaplakali kad je Ganucci konačno prvi put primio hostiju.
Annette Gannucci, Paulova mama, ispričala je kako su joj neki župljani došli nakon mise da joj objasne kako su bili nadahnuti za rođake ili prijatelje koje poznaju, a koji jednako tako nisu mogli konzumirati Hostiju, zahvaljujući odlučnosti njezina sina. Od svog posebnog dana, Ganucci je nastavio primati pričest kad ide na misu. Njegov otac se nada da nevjerojatna priča i odlučnost njegova sina mogu nadahnuti katolike: „Najveća stvar je to što primamo uistinu Isusa. Toliki današnji katolici u to ni ne vjeruju – kad imaju tako veliko blago! Znamo koliko je važno primiti Isusa. Drugi će ljudi možda ponovno razmisliti o tome ako ne vjeruju u Istinsku Prisutnost.”
Ganuccijeva priča nije mogla doći u bolje vrijeme tijekom ovog razdoblja euharistijske obnove. Kako je otac Kunst je istaknuo: “Ovdje imamo mladića koji je cijelu godinu radio da bi primio Euharistiju! Paulova priča i njegova iskrena želja za ovim nadahnut će ljude, uključujući i one od nas koji to možemo uzeti zdravo za gotovo jer to stalno primamo. Božje vrijeme je savršeno.”
