VJERA I DUHOVNOST

NAUKA SV. HILDEGARDE Ono što jedemo može pospješiti grijehe, a ovo voće i povrće ljudi ne bi smjeli jesti

NAUKA SV. HILDEGARDE Primjer kako grijeh dovodi do bolesti je srdžba: uslijed nje se u čovjeku luči previše žučne kiseline koja zakiseljuje krv i crijeva, a od toga ugibaju dobre bakterije. S obzirom da dobar imunitet ovisi o ravnoteži dobrih i loših bakterija u probavnom traktu, srdžba neposredno i najbrže dovodi do bolesti

Prošlo je 900 godina od života svete Hildegard iz Bingena, a svijet kao da tek sad upoznaje ovu sveticu i njena duhovna bogatstva te spoznaje koje je putem mističnih doživljaja dobila od Boga za dobrobit ljudskog roda. Na našim prostorima popularizirala ju je gospođa Višnja Bartolović koja je njen zagovor ali i ispravnost savjeta svete Hildegard koji se tiču hrane i recepata osjetila u svom životu i na zdravlju.

Osim brojnih seminara na kojima se dijele savjeti i recepti svete Hildegarde, a koje organizira diljem Hrvatske, Bartolović je prevela i knjigu njemačkog liječnika Wigharda Strehlowa pod nazivom ‘Sv. Hildegarda i hrana kao lijek’, a koja je riznica duhovnog i tjelesnog zdravlja. S njom smo razgovarali povodom blagdana svete Hildegard, jedinstvene svetice i naučiteljice Katoličke Crkve.

Čitatelje će ponajviše zanimati njezina mistična iskustva pa ako nam možete reći ukratko o čemu je sve Bog govorio svetoj Hildegarde i zašto je ona tako vrijedna Crkvi i danas nakon 900 godina ?

Sveta je Hildegarda već kao mala djevojčica doživljavala mistična viđenja. Bila je vrlo iznenađena reakcijama drugih kad bi ispričala svoja iskustva, pa je o tome izbjegavala govoriti i krila je te vizije. No Bog ju je kasnije “pridobio” da zapiše što vidi i čuje, i to tako da se razboljela. Kad je pomoću redovnika Volmara počela bilježiti viđenja, ozdravila je. Bog je Hildegardi otkrivao spoznaje o svemiru, nastanku svijeta, teologiji, prirodi, čovjekovoj naravi, njegovoj odgovornosti, kako se oduprijeti zlu i dr.

Na takav način su nastala sljedeća djela: teološka knjiga „Liber Scivias Domini“ (Upoznaj putove Božje), u kojoj je opisan smisao Starog i Novog zavjeta, te nastanak i rast Crkve, sa sljedeća 3 podnaslova: Misterij trojedinog Boga, Tajna zla i Čovjekova bit. Nadalje, djelo „Liber Vitae meritorum“ (O životnim zaslugama), u kojem je vrlo dramatično opisan dijalog koji u čovjeku vode s jedne strane kreposti (njih 35) i njima suprotstavljeni poroci ili grijesi (također 35), a čovjek se svojom slobodnom voljom odlučuje kojoj će se strani prikloniti.

Sljedeće djelo iz bogatog Hildegardinog opusa je: „Liber divinorum operum“ (O Božjim djelima) u kojem Hildegarda opisuje svijet, mikro i makrokozmos kao vrhunac Božjeg stvaranja te čovjekov odnos i odgovornost prema Bogu. Napisala je i prirodoznanstvena djela: „Physica“ (O prirodnom liječenju) s opisima bilja i životinja, minerala i kamenja, te „Causae et Curae“ (O uzrocima i liječenju bolesti), koje se može nazvati prvim djelom iz prirodne medicine, jer sadrži informacije o ljekovitom bilju i pripravcima. Zbog još nekih djela Hildegarda se smatra prvom njemačkom liječnicom i utemeljiteljicom fitoterapije na zapadu.

Hildegardino je djelo vrlo jedinstveno u Crkvi, jer osvjetljava i dopunjuje teološke i antropološke spoznaje iz perspektive do koje je teško doći ako čovjek nije svetac i mističar.

Kako ste Vi osobno došli do svete Hildegarde?

Za svetu Hildegardu saznala sam na službenim putovanjima po Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj, na kojima sam bila angažirana kao prevoditeljica prije više od 20 godina. Tada sam imala vrlo ozbiljne probleme sa želucem i kožom, pa mi je jedna Austrijanka poklonila Hildegardinu knjigu s receptima za razne tegobe. Iz te knjige sam saznala kako riješiti svoje probleme, primijenila sam savjete i ozdravila.

Na jednom svom predavanju na kojem sam bila, ispričali ste vrlo zanimljivo i manje znano svjedočanstvo o poslušnosti svete Hildegarde Katoličkoj Crkvi čak i nakon njezine smrti. Možete li to prepričati i našim čitateljima?

Radi se o tome da je nakon Hildegardine smrti njen grob bio obasjan neobjašnjivom svjetlošću. Na grob bi dolazili brojni hodočasnici i ozdravljali od raznih bolesti, tako da se stvarala velika gužva i nered. Časne sestre u obližnjem samostanu nisu imale infrastrukturu za primanje tolikih hodočasnika, pa su se obratile za pomoć tadašnjem biskupu Mainza. On je Hildegardi zapovjedio da prestane činiti čudesa, a ona ga je poslušala, tako da više nije bilo čudesnih ozdravljenja. Kasnije je ta biskupova naredba ukinuta.

Sad smo čuli o izrazitoj poslušnosti, no znano je da je sveta Hildegard bila i vrlo gorljiva u borbi za istinu vjere i nije se bojala prekoravati grijeh od kuda god on dolazio. Je li to tako? Opišite nam malo, kakva je ona bila i protiv čega se borila?

Kao proročica tog vremena Hildegarda je odvažno tražila i od puka i od crkvenih dostojanstvenika obraćenje i život u skladu s Božjim zakonom i voljom. Njen govor bio je vrlo odrješit, a ujedno i pun ljubavi – što je teško postići. Svećenik Werner iz Kirchheima zamolio je Hildegardu da svećenicima napiše ono „što ju je Duh Sveti poučio“ – kako svećenici trebaju vjerno služiti crkvi i puku. Tim povodom napisala je značajno pismo koje je uvršteno u Migneovu patrologiju Patres Latini. Iz njega se jasno vidi koliko je svetica revnovala za nutarnju obnovu Crkve.

Kod svete Hildegarde nalazimo činjenice o hrani, namirnicama i zdravlju koje je ona zapisala prije 900 godina, a znanost kasnije potvrdila.
Međutim kod nje se ističe nešto posebno a što ne nalazimo nigdje drugdje, a to je povezanost hrane s ljudskim duhom. Kako hrana koju jedemo može utjecati na naš duh, emocije i na naša raspoloženja?

Hildegarde polazi od činjenice da je čovjek sazdan od praha zemaljskog, odnosno elemenata zemlje, vode, vatre i zraka, tako da sve u prirodi i svemiru utječe na njega, kao i on na njih. Radi se o nedjeljivoj vezi i međusobnom utjecaju. S obzirom da je zbog čovjeka u svijet ušao grijeh, „stradala“ je i priroda, tako da neke biljke i životinje mogu čovjeku škoditi. Hrana koja ima dobru narav – Hildegarda to naziva suptilnost – dobro utječe na čovjekovo zdravlje, a loša mu škodi.

Zapravo zbog kemijskog sastava određene hrane dolazi do stvaranja dobrih ili loših sokova u tijelu (humores), o kojima, između ostalog, ovisi hoće li čovjek biti zdrav ili ne. Drugi čimbenici zdravlja su čovjekovo duhovno-moralno stanje, psihofizička snaga, stres, zagađenje iz okoliša itd.

No Hildegarda kaže da je „duša gospodarica tijela“ tj. da čovjekov duh (duša) upravlja tijelom, tako da ona ima prevlast, pa je puno važnije što se događa u duši nego u tijelu.

No, je li samo hrana odgovorna za širok raspon bolesti koje muče današnjeg čovjeka? Neke bolesti imaju svoj izvor i u grijehu? Kako je sv Hildegard to objasnila?

Bilo koja tjelesna i psihička bolest po Hildegardi je prije svega posljedica odvojenosti od Boga, odnosno grijeha, koji čovjeka zarobljava. Isus kaže „Tko čini grijeh, rob je grijeha“ (Iv 8,34). Najjednostavniji primjer kako grijeh dovodi do bolesti je proždrljivost ili neumjerenost: ako previše i nekontrolirano jedemo, preopteretit ćemo sve funkcije u organizmu, krvne žile će početi pucati (moždani udar, visoki krvni tlak), stradat će probavni trakt koji je temelj dobrog imuniteta itd.

Drugi primjer o tome kako grijeh dovodi do bolesti je srdžba: uslijed nje se u čovjeku luči previše žučne kiseline koja zakiseljuje krv i crijeva, a od toga ugibaju dobre bakterije. S obzirom da dobar imunitet ovisi o ravnoteži dobrih i loših bakterija u probavnom traktu, srdžba neposredno i najbrže dovodi do bolesti.

Ako sam dobro shvatila te spoznaje o hrani svete Hildegarde mogu nam pomoći i u borbi protiv grijeha. Pa npr. ako se osoba bori s grijehom srditosti može si pomoći tako da izbaci namirnice koje izazivaju srditost? Je li to točno?

Načelno da, uz jednu dopunu. Čovjek se prvenstveno vlastitim odabirom opredjeljuje za srdžbu. Namirnica to može samo pospješiti, kao primjerice šljiva – nju bi trebalo izbjegavati, osobito bolesne osobe. No šljiva (i druge namirnice) se mogu „od-trovati“ tako da ih se nekoliko sati natapa u vodi u koju smo dodali octa i soli. Još jedna mogućnost je da iza konzumacije nepreporučljive hrane popijemo čaj od kadulje.

Osobno ste nakon ozdravljenja počeli živjeti po uputama svete Hildegarde što je više moguće? Jeste li sami doživjeli istine njenih riječi? Osim u tjelesnom zdravlju osjetite li ozdravljenje i u duhovnom smislu?

Osobno sam doživjela i doživljavam istinitost Hildegardinih uputa, kako glede prehrane, tako i glede njenih pripravaka za najrazličitije tegobe. Hildegardine preporuke slijedim više od 20 godina i velik su mi blagoslov. Raduje me da su i drugi otvoreni za njih i da i njima pomažu.
Duhovnu dobrobit koju osjećam je, kao i kod drugih svetaca, Hildegardin primjer ustrajnosti, discipline, poslušnosti i ljubavi prema Bogu i čovjeku. Moleći se njoj doživjela sam brojne milosti i pomoć, kako privatno tako i poslovno.

Ako se ne varam sveta Hildegarda kaže da konzumiranje svinjetine može biti uzrok bolesti? Koje su još namirnice koje valja zaobilaziti jer rade pomutnju u tijelu i duhu?

Postoji hrana koja je dobra za sve (npr. pir, kesten, komorač, jabuke), zatim ona koju ne bi trebali jesti ni zdravi ni bolesni (jagode, breskve, šljive, poriluk), a neka se ne preporučuje bolesnima (masno meso, masni sirevi i dr.).

Hildegarda upozorava i na štetnost prekomjernog konzumiranja mesa, s obzirom da meso deblja više od svih drugih jela:
„Ako je netko navikao jesti meso i druga premasna jela, zbog toga će mu pritjecati više bolesti nego zdravlja, jer takva hrana ne može ostati u želucu i crijevima onoliko dugo koliko bi za pravilnu i korisnu probavu ovakve premasne i kliske vlažnosti bilo potrebno… Životinjsko meso čini čovjekovo meso masnim ako se jede više od drugih jela ili pića.“

A koje namirnice nas čine radosnima?

Namirnice koje potiču dobro raspoloženje su pir, zob, komorač, zubovac, sladić, crna buhačica keksi za živce i energiju , vrijesak (kao začin), 5-10 badema dnevno.

Što sveta Hildegarda kaže o postu i koliko je on važan? Čini mi se da ljudi pomalo zaboravljaju snagu posta.

Post je po Hildegardi jedno od ključnih sredstava ne samo za tjelesno ozdravljenje, već i duhovno. Post nas naime prisiljava da se izdignemo iznad zemaljske stvarnosti i vezanosti za tijelo te se vratimo Bogu i duhu, koji jedini može pobijediti i bolest i grijeh.

Putem posta naše se tijelo oslobađa brojnih toksina i sluzi te se pomlađuje, što potvrđuju i brojna znanstvena istraživanja. Duhovna korist koju primamo putem posta je da nam on pomaže nadvladati nagone (pohlepu, požudu, blud, proždrljivost) i zle sklonosti (srdžbu, nestrpljivost, agresivnost, oholost i dr.) te hoditi putem svetosti.

U prijevodu to znači: „Tko želi u Nebo, treba postiti“.

Kod sv. Hildegarde postoje začini i keks od đumbira koji olakšavaju post, tako da ne dolazi do slabosti i nesvjestice tijekom posta. Ona navodi vrlo strogi post (tjedan dana se gotovo ništa ne jede) i blaži post, u kojem se radi o prehrani na bazi pira, voća i povrća, koja je idealna za detoksikaciju i mršavljenje.

Je li vam poznato kako je sveta Hildegarda doživljavala Boga? Kakav je bio njen odnos s njim?

O Hildegardinom odnosu prema Bogu se može zaključiti ponajprije iz njenih molitava. Općenito se može reći da je bila vrlo otvorena za Boga – inače joj ne bi ni mogao dati tolike spoznaje i darove. To ujedno potvrđuje da je bila ponizna, s obzirom da ohol čovjek ništa ne može primiti.

Živjela je u stalnoj i trajnoj povezanosti s Bogom. Bila je svjesna da ju Bog ljubi i da je dobar i blag: „O dobri i blagi Bože, pokaži mi što je tvoja volja! Ti, Oče, koji izazivaš strahopoštovanje, ti Najmiliji, pun svake milosti, ne napuštaj me, već me očuvaj u svojoj milosti!“

Stavljala se Bogu potpuno na raspolaganje, jer je pisala da „želi biti poput perca, kako bi ju vjetar (=Bog) mogao nositi kamo god želi“. „Želim, Bože, vršiti tvoju volju,“ piše u spisu „Molitve“. Sebe je smatrala krhkom i slabom, pa je i ovako molila: „Stvoritelju moj i Gospodine, ti si moja snaga, bez tebe ne mogu učiniti ništa dobro, jer živim po tvom Duhu. Tebe zazivam, Bože i Gospodine, daj mi da mogu vršiti tvoje zapovijedi, hitro kao što jelen hrli izvoru vode.“

Postoji li neko zlatno pravilo ove svetice koje može sažeti svu njenu nauku?

Zlatno pravilo Hildegarde bi se moglo sažeti u to da ljubimo Boga iznad svega i iznad svih i da vršimo Njegovu volju.

Poznajete li neku molitvu svete Hildegarde koju mogu naši čitatelji izmoliti?

Brojne Hildegardine molitve su vrlo lijepe i duboke. Ovo je jedna od njih:

Tebe, Bože moj, zazivam,
i ti mi odgovaraš.
Molim te, i ti mi daješ ono za čim čeznem.
Kod tebe nalazim ono što mi treba.
Ispunjena strahopoštovanjem i radošću


sviram citru pred tobom, mojim Bogom.
Tebi predajem sav svoj trud,
svoju nadu polažem u Tebe
i blaženo počivam u Tvom krilu.

Ili sljedeća:
Slava tebi, presveto Trojstvo, ti si izvor života.
Tebe slave korovi anđela, tebe, koji si divni tajanstveni sjaj, skriven ljudima – a svemu daješ život. O dobri i blagi Oče, pouči me što je tvoja volja. Ne napuštaj me i pokaži mi svoje milosrđe.

www.medjugorje-news.com

Izvor
vjera
Napisite nam Vaše svjedočanstvo

Vezani članci

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button

Adblock Detected

Molimo Vas ugasite AdBlock-er