Molitva naknade koju je Anđeo mira ostavio fatimskim vidiocima
Prije ukazanja Djevice Marije, u proljeće 1916. godine, Luciji, Jacinti i Francescu ukazao se Anđeo mira i rekao im: «Ne bojte se, ja sam Anđeo mira. Molite sa mnom ». Anđeo je kleknuo na zemlju i čelom dodirnuo zemlju. Tada su ga, obasjana nadnaravnom snagom, djeca oponašala i nakon što je Anđeo ponovio ovu molitvu:
„Moj Bože, vjerujem u Te, klanjam Ti se, ufam se u Te i ljubim Te! Molim te oproštenje za sve one koji ne vjeruju,
ne klanjaju Ti se, ne ufaju se u Te i ne ljube Te”.
Tada je Anđeo nestao. U proljeće 1916. godine, pri trećem ukazanju Anđela, djeca su shvatila da Anđeo, uvijek isti, u lijevoj ruci drži kalež, nad kojim je lebjdela hostija. Nekoliko kapi krvi palo je s Hostije u kalež. Ostavši kalež i hostiju u zraku, Anđeo je došao do djece, spustio se na zemlju, ponavljajući ovu molitvu tri puta:
“Presveto Trojstvo, Oče, Sine i Duše Sveti: Ponizno Ti se klanjam i prikazujem Ti Predragocijeno Tijelo, Krv, Dušu i Božanstvo Isusa Krista, prisutna u svim svetohraništima svijeta, kao naknadu za sve uvrede, svetogrđa i ravnodušnosti s kojima se On vrijeđa. Po neizmjernim zaslugama Njegova Presvetog Srca i po zagovoru Bezgrješnog Srca Marijina, molim Te za obraćenje siromašnih grešnika”.
Zatim je, ustavši, Anđeo ponovno uzeo kalež i hostiju u ruke, dao svetu Hostiju Luciji, a iz kaleža je dao piti Jacinti i Francescu, koji su ostali na koljenima, dok je govorio: ” Uzmite i pijte Tijelo i krv Isusa Krista, užasno povrijeđeno od nezahvalnih ljudi. Popravite njihove zloće i utješite svoga Boga“. Anđeo se ponovno spustio na zemlju, ponavljajući istu molitvu tri puta s Lucijom, Jacintom i Francescom.
U predgovoru knjige “Pričest na ruku. Povijesni, pravni i pastoralni okviri” – kardinal Robert Sarah, prefekt Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, između ostalog piše:
Anđeo mira tada nam je pokazao kako se moramo pričešćivati s Tijelom i Krvlju Isusa Krista.
Nažalost, molitva zadovoljštine koju je Anđeo diktirao djeci nije zastarjela.
A koji su to grijesi za koje bismo trebali Bogu dati zadovoljštinu tj. nadoknaditi za grijehe nezahvalnih ljudi? To su profanacije, piše kardinal Sarah, o kojima su neki obraćeni sotonisti dali jezive opise,
nadalje svetogrdne pričesti, primljene u teškom grijehu, a ne u milosti Božjoj
ili pričesti primljene ne ispovijedajući katoličku vjeru… itd.
Kardinal, nadalje, ozbiljno upozorava na proširenu praksu primanja svete Pričesti na ruku što nesumnjivo uključuje veliko raspršivanje fragmenata; Naprotiv, pažnja prema najmanjim mrvicama, briga za pročišćavanjem svetih posuda, ne dodirivanjem Hostije znojnim rukama, postaju ispovijedanje vjere u stvarnu Isusovu Prisutnost, čak i u najmanjim dijelovima posvećene Hostije: ako je to Isus onda nije važno koliko je velik ili mali komad Hostije! Tvar je ista! To je on! Suprotno tome, nepažnja prema fragmentima čini da se dogma izgubi iz vida.
