Liječnici su majci savjetovali pobačaj, a on danas služi na oltaru: Dječak s Downovim sindromom i velikom ljubavi prema Kristu
Miguel Lopes iz Brazila ima Downov sindrom i veliku ljubav prema Isusu. Danas kao ministrant dirne srca mnogih vjernika u svojoj župi.
Kada su liječnici preporučili pobačaj, njegovi roditelji odlučili su nastaviti trudnoću. Jedanaest godina kasnije, Miguel Lopes – dječak s Downovim sindromom – danas služi kao ministrant u svojoj župi u Brazilu i svojim primjerom dirne srca mnogih vjernika.
Miguel ima 11 godina. Ima Downov sindrom i veliku ljubav prema Isusu. No ima i nešto posebno: hrabrost služiti i nadahnuti cijelu zajednicu svojim jednostavnim „da“.
Kada je njegova majka Tássia bila trudna s njim, liječnici su joj dali tešku medicinsku dijagnozu i preporučili pobačaj. Ona i njezin suprug ipak su odlučili vjerovati Bogu.
„Ako je to Božja volja, neka tako bude“, rekli su.
Ta je odluka promijenila sve.
Od rođenja Miguel se suočavao s različitim zdravstvenim poteškoćama, ali je odrastao pun radosti i života. Već kao mali dječak izrazio je želju da postane ministrant. Njegova župa prihvatila ga je s ljubavlju i pronašla način kako mu omogućiti sudjelovanje u liturgiji.
Tako je započela njegova služba u Crkvi.
Župa svete Ruže Limske u gradu Piracicaba u Brazilu prilagodila je neke stvari kako bi mu pomogla. Katehete su prošle dodatnu pripremu, a kateheza je prilagođena Miguelovim potrebama.
Njegova majka aktivno je sudjelovala u tom procesu, a koordinatorica kateheze Jaci također se snažno angažirala kako bi mu pomogla.
Danas Miguel aktivno sudjeluje na svetoj misi: kleči, moli i pomaže svećeniku tijekom pričesti. Njegova prisutnost postala je radostan i prepoznatljiv dio slavlja u župi.
„Miguel ima prijateljicu koja prije nije išla u crkvu. Kada ga je vidjela kako služi na oltaru, pitala je majku mogu li i oni početi dolaziti“, kaže njegova majka Tássia.
Danas ta djevojčica pomaže u skupljanju milostinje, a njezina majka postala je katehistica.
Vjera koja se živi jednostavno može snažno dotaknuti druge ljude.
S vremenom je Miguelova prisutnost potaknula i druge obitelji da se vrate u župu. Neki čak pitaju kada će Miguel ministrirati kako bi tada došli na svetu misu.
Majkama koje žele da se njihova djeca više uključe u život župe, Tássia daje jednostavan savjet:
„Sve počinje u obitelji. A kada dođete u crkvu, budite spremni pomoći. Empatija mora postojati s obje strane – trebamo prihvaćati ljude, ali i pomagati stvarati put za njih.“
Kako bi pomogla katehetama da bolje razumiju njezina sina, majka je izradila obrazac pod nazivom „Tko sam ja?“ u kojem objašnjava kako Miguel uči i komunicira.
Miguelova priča nije samo osobno svjedočanstvo jedne obitelji. Ona pokazuje kako župna zajednica može postati snažnija kada se temelji na uključivanju, strpljenju i međusobnoj podršci.
