Liječnici ostali bez riječi: dječak se molio svetom Šarbelu, a potom ustao i prohodao
Sveti Šarbel, poznat i kao “Padre Pio Libanona”, jedan je od svetaca kojem se vjernici diljem svijeta utječu u bolesti, nevolji i posebnim životnim potrebama. Među brojnim svjedočanstvima povezanima s njegovim zagovorom nalazi se i priča o dječaku Williamu Sabatu, koji je nakon teške dijagnoze i molitve svetom Šarbelu, prema svjedočanstvu obitelji, iznenada ustao iz bolničkog kreveta i prohodao.
Dječak je, prema svjedočanstvu obitelji, čudesno ozdravio po zagovoru svetog Šarbela. Riječ je o događaju koji je liječnike ostavio bez riječi i koji mnogi doživljavaju kao znak nade povezan s “Padre Pijom Istoka”.
Poznat kao “libanonski Padre Pio”, sveti Šarbel svetac je čije se štovanje proširilo po cijelom svijetu. Brojna su svjedočanstva o čudesnim ozdravljenjima i izvanrednim događajima povezanima s ovim maronitskim redovnikom, pustinjakom i svećenikom koji je cijeli svoj život proveo u Libanonu.
Među mnogim pričama nalazi se i ona o Williamu Sabatu, jedanaestogodišnjem dječaku koji je, prema svjedočanstvu, čudesno ozdravio nakon molitve svetom Šarbelu. Događaj se zbio prije nekoliko godina u Jeruzalemu, u kršćanskoj četvrti u kojoj je dječak živio. Njegovo zdravstveno stanje bilo je iznimno teško, a ozdravljenje se dogodilo naglo i pokazalo se trajnim.
Čudesno ozdravljenje po zagovoru svetog Šarbela
William je nepomično ležao u bolničkom krevetu, a noge mu više nisu bile pokretne. Nakon prvih tegoba dijagnosticiran mu je Guillain-Barréov sindrom, teško stanje koje zahvaća živčani sustav. Prema liječnicima, dječakova pokretljivost bila je ozbiljno ugrožena, a njegovo se stanje trebalo samo pogoršavati.
Jedan obiteljski prijatelj predložio je da mole svetog Šarbela i zatraže njegov snažan zagovor kako bi, po Božjoj volji, došlo do ozdravljenja ili barem poboljšanja. William je dobio krunicu s medaljicom svetog Šarbela, ali dječak u početku nije imao namjeru prihvatiti taj prijedlog i moliti.
Njegova se obitelj već dulje vrijeme bila udaljila od vjere, pa se molitva u početku nije ozbiljno razmatrala. No onda se nešto promijenilo. William je osjetio želju da moli s tom krunicom i zamolio je oca da mu je donese.
Otac ga je najprije pokušao odvratiti od te namjere, ali mu je na kraju, želeći mu ugoditi, dao krunicu. Dječak ju je uzeo u ruke, počeo moliti i zatim zaplakao. Otac je promatrao prizor, a kada je vidio sinove suze, udaljio se iz sobe.
Ono što se zatim dogodilo duboko je potreslo obitelj
Kada se otac vratio u sobu, ugledao je Williama kako je ustao iz kreveta, otvorio vrata i pogledao prema njemu. Bili su to trenuci snažnih emocija.
“Kako je to moguće?” upitao je otac gledajući sina kako stoji na vlastitim nogama.
Dječakov odgovor bio je potresan.
“Tata, netko me podigao i spustio mi noge, i osjetio sam potrebu hodati. Bio je to sveti Šarbel!”, rekao je dječak.
Od toga trenutka William stalno nosi tu krunicu oko vrata.
Otac je odmah mobitelom snimio prizor i zabilježio trenutke u kojima njegov sin čini korake za koje se smatralo da ih neće moći učiniti.
Dječakov oporavak nastavio se sve dok nije ponovno počeo živjeti normalnim životom i hodati bez poteškoća. Oporavak je, prema svjedočanstvima, bio neuobičajeno brz, pa se s medicinske strane pokušavalo dublje istražiti postoji li moguće objašnjenje.
Obitelj se ponovno vratila vjeri
Gledano očima vjere, obitelj u ovom događaju vidi snažan znak Božje milosti. Molitva svetom Šarbelu i naglo ozdravljenje za njih nisu bili slučajnost, nego svjedočanstvo snažnog zagovora ovog sveca.
Uz tjelesno ozdravljenje dogodila se i druga velika milost, možda još veća: nakon svega što se dogodilo, Williamova obitelj doživjela je duboko obraćenje srca.
“Ponovno smo pronašli vjeru”, rekao je dječakov otac, koji danas želi svjedočiti o dobru koje su primili.
