Sveti Šarbel – “svetac mira” na čiji grob hodočaste i muslimani
Šarbela Machlufa proglasio je papa Pavao VI. blaženim 5. prosinca 1965., a svetim 9. listopada 1977. godine. Brojna obraćenja postignuta su njegovim zagovorom. Sveti Šarbel veliki je zaštitnik obiteljske molitve. Časti se kao “svetac mira”.
Rodio se 1828 godine u libanonskoj siromašnoj maronitskoj obitelji kod mjesta Beka Kafra. Na krštenju mu je dano ime Josip. Nakon što je rano ostao bez oca, majka mu se preudala. Živeći skromnim životom, s trinaest godina stupa u Marijin samostan libanonskoga Antunova reda kod Maifuqa.
1851. polaže redovničke zavjete i uzima si novo ime Šarbel. Živio je asketskim životom te je nakon teološkoga studija u samostanu sv. Ciprijana, zaređen je za svećenika 1859. Od 1875. s poglavarom samostana odlazi u brdski samostan sv. Petra i Pavla. Tamo je umro 1898. godine. Njegovo je tijelo čudom ostalo očuvano.
Papa Pavao VI. proglasio ga je blaženim 5. prosinca 1965., a svetim 1977. Šarbelovo ime uneseno je u Opći kalendar Crkve na što ih je potakla i Sinoda libanonskih biskupa 1995. i solidariziranje s teškim stanjem kršćana na Bliskom istoku. Veliki je zaštitnik obiteljske molitve. Časti se kao Svetac mira.
