Koju je molitvu najbolje moliti za vrijeme ukazanja kao običan vjernik?
Kada se govori o ukazanjima u Međugorju, mnogi vjernici postavljaju jednostavno, ali duboko pitanje: što moliti u trenutku ukazanja? Treba li izgovarati neku posebnu molitvu, tražiti znak, gledati prema nebu, moliti za osobne potrebe ili jednostavno šutjeti?
Odgovor je zapravo vrlo jednostavan: najbolje je moliti krunicu, sabrano, ponizno i srcem. Krunica je molitva koja čovjeka vodi kroz Isusov život zajedno s Marijom. Ona nije samo ponavljanje riječi, nego škola mira, predanja i vjere. Zato je upravo krunica najprirodnija molitva za običnog vjernika u trenutku kada se želi povezati s Bogom i otvoriti srce Gospinu majčinskom zagovoru.
U Međugorju se vjernici već desetljećima okupljaju upravo oko molitve krunice, svete mise, ispovijedi, klanjanja i posta. To pokazuje da se prava duhovnost ne gradi na znatiželji, nego na obraćenju. Ukazanje nije trenutak za traženje senzacije, nego za tišinu srca. To je trenutak u kojem vjernik može reći: “Gospodine, evo me. Majko, vodi me Isusu.”
Za vrijeme ukazanja običan vjernik ne mora izmišljati velike riječi. Dovoljno je sabrano moliti: Zdravo Marijo, Oče naš, Slava Ocu i u srcu predati Bogu sve ono što nosi. Ako je moguće, dobro je kleknuti. Ako nije moguće, dovoljno je ostati sabran, u tišini i poštovanju. Najvažnije je da srce ne bude rastreseno, nego okrenuto Bogu.
Posebno snažna molitva u tom trenutku može biti jednostavno osobno predanje:
Gospo, Kraljice Mira, u ovom trenutku predajem ti svoje srce, svoju obitelj, svoje brige, svoje grijehe, svoje strahove i sve one za koje molim. Vodi me Isusu. Nauči me moliti, ljubiti, praštati i živjeti u miru. Amen.
Ako čovjek ne zna što bi molio, neka uzme krunicu u ruke i moli polako. Neka ne žuri. Neka svaku Zdravomariju izgovori kao da je predaje u Gospine ruke. U trenutku ukazanja nije najvažnije koliko ćemo riječi izgovoriti, nego koliko ćemo iskreno otvoriti srce.
Najljepše je moliti za ono na što Gospa neprestano poziva: za mir, obraćenje, vjeru, obitelj, mlade, svećenike, bolesne, grešnike i one koji su se udaljili od Boga. U tom trenutku ne treba misliti samo na sebe. Treba u molitvu uključiti cijeli svijet, jer Marija je Majka svih ljudi.
Mnogi vjernici u trenutku ukazanja osjećaju potrebu za šutnjom. I to je također molitva. Šutnja pred Bogom nije praznina, nego prostor u kojem duša sluša. Ponekad je najjača molitva upravo ona u kojoj čovjek ništa ne govori, nego samo u srcu ponavlja: Isuse, smiluj mi se. Gospo, moli za mene.
Zato se može reći da je za običnog vjernika najbolja molitva za vrijeme ukazanja ova: krunica u ruci, mir u srcu, pogled prema Isusu i predanje po Mariji. To je molitva koja ne traži izvanjske znakove, nego promjenu srca.
Jer cilj ukazanja nije znatiželja. Cilj je obraćenje. Cilj je da čovjek postane bliži Bogu, bolji prema drugima, mirniji u obitelji, snažniji u vjeri i spremniji živjeti Evanđelje.
U trenutku ukazanja, običan vjernik može moliti jednostavno:
Gospo Međugorska, Kraljice Mira, sada ti predajem sve. Uzmi moje srce i povedi ga Isusu. Nauči me moliti srcem, živjeti u miru i svaki dan birati Boga. Amen.
To je dovoljno. Jer kada se moli ponizno i iskreno, i najkraća molitva može dotaknuti nebo.
