Kako je djevojčica sa teškim malformacijama mozga čudesno ozdravila po suzama sa kipa Uskrslog Isusa u Međugorju
Djevojčica sa teškim malformacijama mozga ozdravila po suzama sa kipa Uskrslog Isusa u Međugorju Ovo je priča o Federici, djevojčici koja se suočila s neizvjesnom budućnošću zbog ozbiljne genetske malformacije otkrivene dok je još bila u majčinom trbuhu.
Zapravo, tijekom morfološkog ultrazvuka učinjenog u petom mjesecu trudnoće, dvoje je budućih roditelja dobilo strašnu dijagnozu, njihovo dijete patilo je od dvije vrlo ozbiljne malformacije glave: prirođene razvojne anomalije Ageneza Corpo Calloso i ventrikulomegalije.
Vijest je roditelje šokirala i uskoro se radost iščekivanja pretvorila u najmračniju tamu jer su djetetove životne šanse bile minimalne, a liječnički savjet bio je prekinuti trudnoću kako bi se spriječilo nečuveno trpljenje djeteta po rođenju. U najboljim prognozama, ako bi trudnoća uspješno završila, očekivala bi ju osjetljiva i izuzetno teška operacija koja bi čak i kada bi uspjela ostavila trajna i nepopravljiva oštećenja mozga.
Od neizvjesnosti do nade, a zatim svjetla i ozdravljenja po suzama sa kipa Uskrslog Isusa
Par se nikako nije mogao složiti oko toga što poduzeti, s jedne strane majka je bila mnogo racionalnija i pod utjecajem liječnika koji su ih pozivali na prekid trudnoće, s druge strane otac sa dubokom vjerom koji se kao praktični katolik suprotstavljao svima snagama ideji pobačaja. Tako su u apsolutnoj neizvjesnosti odlučuju krenuti na duhovno putovanje zajedno s nekim svećenicima koji su im pomogli da shvate koliki je bio opseg njihove misije, te da je život Božji dar i da nitko i nitko ne može oduzeti ono što Gospodin je uspostavio i stvorio.
Isusove riječi odjeknule su u njihovim mislima „oni koji žele doći za mnom odlučno uzimaju svoj križ i slijede me“. Duhovni poticaji imali su pozitivan učinak i par je odlučio prepustiti se volji Boga i Gospe koji će ih pratiti na teškom putu. Tako je odluka o prekidu trudnoće i suočavanju s iskušenjem koje ih je čekalo s vjerom uronjena u molitvu postajala sve više dijelom njih samih.
Na teškom putu kroz trudnoću, supružnike je podržala, između ostalog, teta časna sestra koja je išla na hodočašće u Međugorje trljajući bijeli rupčić s likom Gospe o brončanu skulpturu Uskrslog Krista iz kojega teku suze, a koja se nalazi iza crkve svetog Jakova u Međugorju. Teta je savjetovala budućoj majci da stavi rupčić na trbuh i moli krunicu.
Noću je sanjala muškarca i dijete s rukom u ruci koji su hodali zajedno, što ju je umirilo govoreći joj da se ne brine da dijete neće patiti i da će sve biti riješeno. Majka je rekla da su otac i sin izgledali kao sveti Josip i Isus.
U međuvremenu su se rutinske pretrage nastavile, a nalazi su uvijek bili isti, ništa se nije poboljšalo. U međuvremenu, paru je savjetovano da rodi bolnicu San Giovanni Rotondo, koju je Padre Pio dao izgraditi, na izvrsnom odjelu za neurokirurgiju. Iznenađenje je bilo veliko kad su neposredno prije poroda posljednji klinički pregledi obavljeni i pokazali da su malformacije koje je djevojčica imala nestale.
Čim se rodila, djevojčica je bila podvrgnuta brojnim kliničkim provjerama koje su potvrdile da ageneza žuljevitog tijela nije prouzročila štetu i liječnici su morali s velikim čuđenjem priznati da je dijete zdravo. Federica je unatoč svim katastrofalnim predviđanjima o njezinu zdravlju i dalje mirna i zdrava te da sva ta negativna predviđanja nisu se ostvarila. Cijela je obitelj 2007. hodočastila u Međugorje kako bi se zahvalila Gospi na Njezinom snažnom zagovoru.
