Fra Nikola Jurišić o oprostu zaručniku nakon prijevare: Oprost je tek početak
Prevara u vezi jedna je od najdubljih rana koje mogu pogoditi srce čovjeka. U odgovoru na pitanje slušateljice o oprostu zaručniku nakon izdaje, fra Nikola Jurišić ističe da oprost jest važan, ali da sam po sebi nije dovoljan: povjerenje se ne vraća bez istine, iskrenog kajanja, preuzimanja odgovornosti i konkretne promjene života.
”Kako vratiti povjerenje u zaručnika nakon prijevare i izdaje?”, pitala se slušateljica Radio Mira Međugorje, a odgovor joj je dao fra Nikola Jurišić, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije, koji je na službi župnog vikara u Župi sv. Mihovila arkanđela u Tomislavgradu.
On je na početku kazao kako je ovo jedno od težih pitanja s kojim se čovjek može suočiti te da ”kao što pitanje nije lako, tako nije lak ni odgovor”, ali je ipak odgovorio, a njegov odgovor donosimo u nastavku.
”Nije dovoljno reći ni samo da se daruje oprost, jer ovo ne ovisi samo o zaručnici. Oprost je tek početak puta. I to potpuni oprost kakvom nas Isus uči dok Ga razapinju na križ i govori: Oče, oprosti im! Ne znaju što čine!
Samim oprostom povjerenje se neće vratiti samo od sebe, kao što nije ni nastalo samo od sebe. Ono se uvijek gradi kroz iskustvo odnosa kojeg imamo s bilo kim: prijateljem, roditeljima, bratom ili sestrom. Zbog toga u ovakvim slučajevima istina, koliko god bila bolna, mora biti izgovorena. Prevara koja se dogodila izdaja je povjerenja i povreda ljubavi.
Oprost koji se daruje u ovakvoj situaciji imat će smisla onda i samo onda kada druga osoba prizna svoju krivnju bez opravdanja i umanjivanja vlastite odgovornosti; onda kada pokaže želju da ispravi sve ono što se krivo napravilo i to ne samo riječima već konkretnim djelima.
Ono što sada možeš učiniti jest podijeliti bol s Bogom. I On je sam bio izdan preko Jude Iškariotskoga, stoga razumije tvoju bol do kraja. Sa zaručnikom treba otvoreno razgovarati o tome što se dogodilo i vidjeti postoji li bar osnovno kajanje i želja da se popravi. U suprotnom, ovo će se pretvoriti u pitanje “Mogu li oprostiti?” umjesto “Je li moj zaručnik spreman na vjernu i požrtvovnu ljubav?”. Brak nije samo zajednica dvoje ljudi koji se vole, već čvrsta odluka i sakrament koji traži predanost i vjernost.
Oprosti zbog mira u svom srcu, a ako s druge strane nema spremnosti na promjenu srca i odluke na vjernu ljubav, nisi obavezna nastaviti takav život.
Naravno, postoji i ona plemenita u našem narodu: “Uprti pa do smrti.” Sigurno i to može biti put svetosti koji zahtjeva herojske kreposti od onoga koji takav put prihvati.”
