Fra Goran otkriva zašto čovjek postaje ovisnik: “Ne zna što učiniti sa svojim vremenom”
Fra Goran Azinović u novoj kolumni za hkm.hr snažno progovara o ovisnosti, vremenu i putu ozdravljenja kroz molitvu, rad, žrtvu i zajedništvo. Polazeći od iskustva zajednice Cenacolo, koju je pokrenula Majka Elvira, ističe da se čovjek ne oslobađa ovisnosti tako što se zatvara u sebe, nego tako što svoje vrijeme počinje darovati drugima.
Prema njegovim riječima, čovjek postaje ovisnik jer ne zna što učiniti sa svojim vremenom, a onaj tko se želi izliječiti mora naučiti živjeti za druge. Upravo u tome krije se duboka duhovna lekcija: promjena života počinje od malih žrtava.
Osnivačica zajednice „Cenacolo“ Majka Elvira napravila je nešto novo. Otvaranje kuće za liječenje ovisnosti djelo je Duha Svetoga. Kuće za žene i muškarce prisutne su u cijelom svijetu. Majka Elvira je govorila da je to uistinu djelo Duha Svetoga, a ona je samo kao posrednica bila otvorena Božjem nadahnuću.
Ovisnost ne bira
Tisuće muškaraca i žena, odraslih i mladih ljudi prošle su kroz zajednicu jer ovisnost ne bira. Svatko u jednom trenutku života može postati ovisnik, bez obzira kojoj profesiji pripadao; liječnik, profesor i kuhar, svećenik ili sportaš mogu postati ovisnici.
Ovisnost udara na čovjekovu slabost lomeći ga, no Majka Elvira je znala da se ovisnost lomi kroz neprestanu molitvu, rad, žrtvu, zajedništvo i povjerenje, a nadasve kroz euharistiju i klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.
Boraveći u zajednici, ovisnik nema vremena za sebe, jer njegovo vrijeme odsad pripada drugima. Jedino vrijeme koje čovjek ima za sebe može provesti u klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.
Čovjek postaje ovisnik jer ne zna što učiniti sa svojim vremenom, a tko se želi izliječiti, mora svoje vrijeme darovati drugima jer se jedino na taj način oslobađa ovisnosti.
Tijekom boravka u zajednici ovisnik će shvatiti da sve ima svoj smisao.
Pošto boraveći u zajednici kvalitetno troši dragocjeno vrijeme, ovisnik će shvatiti da sve što čini dobiva dublji smisao. Ovisnik se u zajednici konačno osjeća živo, život mu dobiva novi i ljepši smisao. Svatko jednako vrijedi u zajednici, nema razlike, jer ovisnici sve dijele.
Zanimljivost vezana za ulazak u zajednicu glasi: nakon što uđe u zajednicu, ovisnik ne radi posao koji već zna, nego preuzima posao koji nikad dotad nije obavljao. Time se uči, otvara se novim idejama i situacijama, a to je zapravo njegov preporod; ovisnik mora biti otvoren da nauči nešto novo. Iako to iziskuje strpljivost i žrtvu, ovisnik se na taj način raste i mijenja.
Ako možeš naučiti raditi nešto novo, onda možeš i u duhovnom životu naučiti nešto novo što dosad nikad nisi radio. Možeš primjerice početi ponovno moliti, ići češće na svetu misu ili provesti vrijeme u klanjanju Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu.
Uvedi promjene u svoj život, srce i pamet! To je važna lekcija. Promjene počinju od malih žrtava…
