Fra Goran Azinović: Tko je radostan, on zbilja nosi Krista u svojoj duši
Kršćanin ne postoji bez radosti. Koliki kršćani danas mole, Bogu služe, ali na njihovu licu nema radosti.
Ovih dana imao sam posebnu priliku obići jedno posebno dijete koje se 10 godina nalazi u teškoj situaciji. Jedna malena djevojčica, čije ime ni obitelj nisu važni, od rođenja se nalazi u jako teškoj fizičkoj, zdravstvenoj situaciji. Kad sam dolazio u tu kuću, djevojčicina majka me je pripremala rekavši da se u sobi nalazi njezina kći koja je u teškom fizičkom stanju. Došao sam zbog molitve, zbog susreta. Dolazeći onamo, imao sam već zamišljenu sliku u svojoj glavi da ću zateći umorno i tužno dijete, no kad sam ušao u njezinu sobu, ta malena djevojčica, puna boli, premda nema ništa što mi, zdravi ljudi, imamo, jer možemo i hodati, govoriti i gledati, a sve to skoro njoj nedostaje, ali unatoč svemu, njezino lice je puno radosti. Ona je osvojila moju dušu.
Njezina majka kaže: „Pogledaj! Ona je radosno dijete!“ I, zbilja, unatoč takvoj boli, takvom kriku, ona biva radosna. Gledajući je, pomislio sam: „O, kako mi nismo radosni! Koliko meni kao kršćaninu nedostaje radosti!“ Zdravi smo, Bog nam je sve dao. Dao nam je priliku da možemo ići svaki dan na svetu misu, da mu možemo koračati u susret, ali nismo radosni. Kršćanin moli tolike molitve preko svojih usana, govori, govori, ali nije radostan; kršćanin posti i žrtvuje se, ali i dalje na njegovu licu nema radosti. O, kako je kršćanstvo prazno bez radosti! Takvo kršćanstvo nalik je predivnoj kući u kojoj nitko više ne stanuje, tu nema više ni djece ni odraslih, nema ni dječjeg smijeha… Ta kuća je pusta. Zato ne zaboravi biti radostan! Ova djevojčica te uči velikoj životnoj lekciji: radost je kršćanska vrlina. Tko je radostan, zbilja je autentičan, on zbilja nosi Krista u svojoj duši.
Radio mir Međugorje
