Fra Goran Azinović: Ljubav je jača od mržnje, a mir od rata
Što ostaje čovjeku kada se oko njega gotovo sve sruši? Fra Goran Azinović u novoj kolumni podsjeća na prizor razorenog Kölna nakon Drugoga svjetskog rata. Dok je velik dio grada ležao u ruševinama, teško oštećena kölnska katedrala ipak je ostala stajati, postavši snažan simbol nade, obnove i poruke da mržnja i rat ne moraju imati posljednju riječ.
Mnogo toga se u tvom životu može srušiti, ali nešto ipak mora ostati čitavo, nešto mora ostati simbol nade zahvaljujući čemu ćeš moći ponovno ustati.
Kad je Nagasaki 9. kolovoza 1945. godine bio razoren atomskom bombom, kršćani su iz pepela izvukli crkveno zvono i zazvonili.
Pozivajući ljude na okupljanje, taj se iznenadni zvuk zvona razlijevao kroz prah i pepeo budeći nadu nakon razornog plamena koji je netom bio skoro sve progutao.
Sličan scenarij nešto ranije doživio je poznati i ponosni njemački grad Köln.
Grad je, naime, u svibnju 1942. godine pretrpio više od 260 zračnih udara, a svaki udar brojio je na stotine zrakoplova. Podatci kažu da je u tom strašnom napadu na Köln bačeno čak 35 milijuna kilograma eksploziva! Da čovjeku pamet zastane…
Köln je bio razoren, a stanovništvo prepolovljeno.
Zasigurno bi bilo i više ubijenih da se tamošnji stanovnici nisu ranije sklonili na sigurno. Britanci su izdali naredbu da grad mora nestati u plamenu kako bi svi Nijemci vidjeli da je ponos njihove zemlje razoren.
Prelijepi grad na Rajni doživio je apokaliptične scene. Sve kuće i zgrade bile su srušene, sve je bilo razoreno osim katedrale. Katedrala svetog Petra i Djevice Marije ostala je stajati uspravno. Njezina dva tornja uzdižu se prkosno prema nebu, iako je oko njih vladala pustoš. Ta gotička katedrala nije pala, nego je postala simbol nade.
Iako su je okružili prah i pepeo, katedrala je stajala uspravno kao majka uz Rajnu.
Pojedinci su rekli da je avioni nisu razorili jer je katedrala stajala kao orijentir, pošto je sam grad bio ogrnut pepelom i ništa se nije vidjelo iz zraka osim njezina dva tornja. Tornjevi su agresoru, prema njihovu mišljenju, bili svojevrsni putokaz za točno bacanje bombi. No, to nije istina jer je i na katedralu bačeno puno bombi, ali ista je ipak ostala nerazorena.
Kad se Köln trebao obnoviti, ljudi su bili bez nade, ali vidjevši uspravnu katedralu, stanovnici Kölna su odlučili boriti se i nastaviti dalje.
Budući da je katedrala stajala uspravno i ponosno unatoč pretrpljenom bombardiranju, i ljudi su odlučili nastaviti dalje, grad je oživio ustavši iz pepela.
Katedrala svetog Petra i Djevice Marije postala je orijentir obnove i nade u teškom razdoblju za njemački narod.
Stoga ne čudi činjenica da je upravo iz Kölna izrastao veliki Konrad Adenauer, čije tijelo i danas počiva u toj katedrali. Adenauer je jasno pokazao da je obnova moguća. Osim Njemačke, on je obnovio i Europu postavši tvorac Europske unije. Katedrala je pokazala da se sve može razoriti, ali što je utemeljeno na vjeri, ostaje zauvijek.
Katedrala nije bila srušena jer je bila izgrađena na vjeri, a to je ostala i do današnjeg dana – simbol da je ljubav jača od mržnje, a mir od rata.
fra Goran Azinović za hkm.hr
