Potresno svjedočanstvo: Došla sam u Međugorje pronaći smisao i Gospu, ali nisam znala da ću ondje susresti vraga
Potresno svjedočanstvo: Došla sam u Međugorje pronaći smisao i Gospu, ali nisam znala da ću ondje susresti vraga
“Tijelo je mlatilo; bilo je potrebno šest ljudi da kontroliraju njegovu nabijenu snagu. Mnoštvo je grozničavo molilo na talijanskom, ‘Santa Maria, prega per noi.’ Te su mi se riječi sad urezale u sjećanje. Otišla sam otvorena uma u Međugorje, gdje se Gospa ukazivala šestorici vidioca već desetljećima, ali nisam očekivala da ću tamo sresti vraga.”
Lutala sam pored crkve Svetog Jakova, gdje milijuni hodočasnika posjećuju prekrasne mise i molitvene službe, kad sam slučajno naišla na egzorcizam. Gurnula sam glavu kroz gomilu. Bio je to stravičan prizor koji nikada neću zaboraviti. Svećenik je bio nagnut nad Talijankom, starom oko 30 godina, čije je lice bilo zgrčeno od bijesa.
Usne su joj bile povučene unatrag dok je otkrivala zube, sikćući, napinjući se, režeći i izvijajući se. Svećenik je u jednoj ruci držao bibliju i čitao Sveto pismo. Drugom rukom svećenik je više puta napravio znak križa na ženinu čelu. Drugi, mlađi svećenik davao je svetu vodu ženi da pije. Zjenice su joj bile toliko raširene da su joj oči bile kao crne lokve. Ruke su joj grabile po zraku, prsti skvrčeni i spremni za grebanje.
Prizor je bio toliko groteskan i uznemirujući da su mnogi molitelji plakali. Sama sam se morala boriti protiv suza. Kao da žele okupiti jedni druge protiv ovog đavolskog neprijatelja, gomila je formirala krug molitve, držeći se za ruke. Tu sam bila, usred toga, prestrašena do krajnjih granica, ali krajnje zaintrigirana ovim drevnim ritualom na djelu.
Demon iznutra je siktao i kipio svaki put kad je gomila blagoslovila ženu svetom vodom. Demon je taj zastrašujući zvuk izmjenjivao s uvredljivim psovkama svojih “mučitelja”, svećenika, izrečenih kroz njegovo đavolsko, onozemaljsko glasanje. Ženino se lice malo opustilo i pridružila se molitvi krunice s onima oko nje. Napetost je malo popustila.
Svi smo se doslovno molili za njezino izbavljenje. “Prega per noi”, rekla je i ona s nama. A onda, niotkuda, ženini vratni mišići su se rastegnuli i napeli, gurnuvši joj glavu točno u svećenikovo lice, usne su se izvile unazad, zubi otkrili i pojavio se onaj odvratan smijeh od kojeg se ledila krv u žilama kao da kaže ‘prevarila sam te’. Čitava me stvar toliko uznemirila da sam se pitala što će biti s ovom ženom. Koliko bi ovaj proces trajao? Nakon otprilike 30 minuta (propustila sam prethodna dva sata), demon se smirio, ženino tijelo je omlohavilo, a svećenici su je smjestili u sjedeći položaj na obližnjoj klupi. Izgledala je ošamućeno i zbunjeno, poput nekoga tko dolazi k sebi nakon što se onesvijesti. Iscrpljena, počela je plakati.
Među gomilom, jedan je tinejdžer bio toliko traumatiziran da je briznuo u plač. Mi ostali smo polako otišli, šokirani i duboko uznemireni onim što smo vidjeli. Cijelu tu noć nisam mogla ukloniti te slike iz glave. Od prisjećanja na kreštavi glas prožimali su me žmarci niz kralježnicu. Bilo je mnogo nagađanja da je Papa izveo egzorcizam nad dječakom vezanim za invalidska kolica, na Trgu Svetog Petra, ranije prošlog tjedna. Možda je to bilo izbavljenje. Bilo koja vrsta blagoslova služi za tjeranje zla. Crkva umanjuje ritual egzorcizma, možda kako ne bi uplašili vjernike. Ali u Međugorju, gdje se Gospa svaki dan dočekuje u tišini punoj poštovanja 18.40, slučajevi zaposjedanja i oslobađanja su česti.
“Gdje je Gospa, tu je i đavao“
Gdje je Gospa, tu je i đavao“, kažu mi iskusni posjetitelji Međugorja. Demoni u hodočasnicima razbjesne se u svetoj prisutnosti Isusa i Djevice Marije, kao da ne mogu podnijeti svetost. Neki oblici egzorcizma su jednostavni, kao što je izbavljenje, možda od kronične ovisnosti ili drugog, iscrpljujućeg ponašanja. Slučajevi demonske opsjednutosti mogu biti razvučeni i dramatični i mogu trajati danima, čak i tjednima, godinama. Kad pitam što je osoba učinila da privuče demonsku najezdu, odgovori su različiti, ali okultno, rečeno mi je, osobito ouija ploče, predstavljaju značajnu opasnost.
Sve ovo me natjeralo da požurim na ispovijed. Vjerujem u Boga i idem na misu. Molim se i živim dobrim životom, iako nisam uvijek uspješna. Ali spotaknuti se usred nečega tako uznemirujućeg mijenja perspektivu osobe. Iskušavanje paklenog gnjeva tog demona imalo je dubok učinak na mene.
U Međugorje sam otišla na jedan tjedan i ostala tri. Prethodno sam putovala svijetom tražeći duhovnu istinu, boravila u hinduističkom ašramu u Nepalu, s budističkim redovnicima na Himalaji i upijala velikodušni etos islama na Bliskom istoku i u Indoneziji. U Indiji sam se školovala za učitelja joge, preselila se u vikendicu na selu u West Corku i sudjelovala u hodočašćima u Lough Derg.
Ali nigdje drugdje nisam našla osjećaj mira, svjetla i ljubavi kakav postoji u Međugorje. Tamo svaki dan ima mnogo čuda; osobna čuda koja mijenjaju život. Slavi se vjera sa svim svojim sakramentima i svetim obredima. Tisuće ljudi kleče i mole se pred Presvetim Sakramentom. U svijetu punom laži i prijevara, istinu sam pronašla u Međugorju. A istina je da vrag postoji, samo je vrlo dobar u zavaravanju ljudi da misle da ne postoji.”
