Djevojčica sa autizmom nikada nije rekla ni jednu riječ a onda se pred Gospom dogodilo nešto što je sve rasplakalo
Majčina molitva često je tiha, uporna i puna suza. Ovo svjedočanstvo govori o Eleni Petrovoj iz Bugarske, majci djevojčice Anne, kojoj je u ranoj dobi dijagnosticiran težak oblik autizma.
Prema riječima njezine majke, Anna nikada nije izgovorila nijednu riječ. No jednoga dana, tijekom molitve pred kipom Blažene Djevice Marije u crkvi, dogodio se trenutak koji je majka opisala kao čudesan.
Moje ime je Elena Petrova. Majka sam, imam trideset osam godina i dolazim iz jednog malog grada u Bugarskoj.
Mojoj kćeri, maloj Anni, u dobi od dvije godine dijagnosticiran je težak oblik autizma. Nikada nije izgovorila nijednu riječ. Nije rekla “mama”, nije rekla “tata”, pa čak ni jedan jasan glas.
Liječnici su nam govorili da postoji mogućnost da nikada neće verbalno komunicirati. Kao roditelji, pokušali smo sve što smo mogli: terapije, liječenja, savjete stručnjaka i svaku molitvu koju smo znali.
Svakoga dana molila sam krunicu, moleći Boga za čudo.
Jedne nedjelje ujutro povela sam Annu u našu mjesnu crkvu. Često sam je vodila ondje, nadajući se da će je mirna crkvena atmosfera smiriti. Tog dana sjela sam s njom ispred prekrasnog kipa Blažene Djevice Marije.
Držala sam njezinu malu ruku i molila, kao što sam to činila mnogo puta prije.
Anna je dugo gledala u kip Gospe. Bila je mirna i usredotočena. A onda se, prema svjedočanstvu njezine majke, dogodilo nešto izvanredno.
Kip je, kako tvrdi majka, počeo sjati blagom i toplom svjetlošću. Zrak se ispunio nježnim mirisom ruža. Blažena Djevica Marija ukazala se, živa i blistava, gledajući malu Annu s velikom majčinskom ljubavlju.
Tada je, prema ovom svjedočanstvu, Gospa nježno rekla:
“Moje drago dijete, nisi sama. Čula sam molitve tvoje majke. Progovori, malena moja. Isus te ljubi.”
Anna je širom otvorila oči. Pogledala je Gospu, zatim svoju majku, i prvi put u životu izgovorila riječ.
“Mama…”
Njezina majka pala je na koljena i zaplakala. Prema svjedočanstvu, crkva je u tom trenutku bila gotovo puna, a mnogi prisutni vidjeli su što se dogodilo. Ljudi su plakali, molili i slavili Boga.
Za jednu majku koja je godinama čekala čuti glas svoga djeteta, ta jedna riječ bila je više od zvuka. Bila je dar, utjeha i znak da nijedna molitva izrečena s vjerom nije izgubljena.
Ovo svjedočanstvo podsjeća nas da Bog često djeluje u tišini, ondje gdje ljudska snaga prestaje, a majčina molitva ostaje uporna. Blažena Djevica Marija, Majka koja uvijek vodi Isusu, ne prestaje slušati vapaje onih koji joj se obraćaju s povjerenjem.
Ponekad je za čudo dovoljna samo jedna riječ.
“Mama.”
