3 obitelji u kojima su i roditelji i djeca postali sveci
Časni Patrick Peyton za života je bio poznat po promicanju obiteljske molitve rečenicom: “Obitelj koja moli zajedno, ostaje zajedno.” To je temeljna istina koju su potvrdile bezbrojne obitelji tijekom stoljeća.
Kroz povijest je bilo mnogo obitelji koje su zajedno napredovale u svetosti. Roditelji su obično prednjačili u svetosti i odgajajući svoju djecu, prenosili im ono što su naučili. Evo tri takve obitelji (moglo bi ih se nabrojiti još puno), koje su nasljedovale Svetu obitelj stvorivši dom u kojem se svakodnevno prakticirala molitva i krepost.
Sv. Mario, Marta, Audifaks i Abachum Obitelj koja je živjela u kasnom 3. stoljeću, ti su kršćani bili progonjeni zbog svoje vjere za vrijeme vladavine cara Aurelijana. Prema predaji obitelj bi se brinula za tijela kršćanskih mučenika i pokapala ih. To je zapelo za oko lokalnim rimskim vlastima, koje su i njih učinile mučenicima.
Sv. Grgur Stariji, Nona, Gorgonija, Grgur i Cezarije Nazijanski Grgura Starijeg koji je živio u 4. stoljeću njegova je žena Nonna uvjerila da se obrati na kršćanstvo. Grgur je na kraju zaređen za svećenika i biskupa Nazijanca. Njihova kći Gorgonija se udala i imala nekoliko djece te je bila poznata po svojoj svetosti. Cezarije je postao istaknuti liječnik i političar, ali je zbog svoje vjere napustio kraljevski dvor. Grgur Mlađi najpoznatiji je iz obitelji, koji je postao utjecajni carigradski patrijarh, a kasnije je nazvan “učiteljem Crkve”.
Sv. Edwin od Northumbrije, Ethelburga od Kenta, Enfleda od Whitbyja Ova obitelj su u početku bili pogani koji su živjeli u 7. stoljeću u sjevernoj Engleskoj. Edwin je bio kralj Northumbrije i kasnije ga je misionar sv. Paulinus od Yorka, koji je došao u Northumbriju s Ethelburgom kada se trebala udati za Edwina, uvjerio da se obrati na kršćanstvo. Kralj Edwin radio je na uvođenju kršćanstva u regiji. Nakon što joj je muž poginuo u borbi protiv poganskog kralja, Ethelburga je osnovala benediktinski samostan koji je također vodila do svoje smrti. Njihova kći Enfleda na kraju se udala i dobila nekoliko djece. Nakon muževe smrti živjela je u samostanu u Whitbyju, a kasnije je postala opatica.
