Svjedočanstvo deseteročlane obitelji Ajduk: Kad zazovemo Boga u pomoć sve se posloži
Deseteročlana obitelj Ajduk iz Opuzena bila je gost u „Oazi života“, emisiji obiteljskih tema Radiopostaje Mir Međugorje. U nastavku pročitajte njihovo svjedočanstvo o životu u potpunosti predanom volji Božjoj.
„Kako sam se malo više okrenuo vjeri, počeo više dolaziti u Međugorje, počeo sam više moliti, ispovjedio se nakon nekog dulje vremena, počeo ići redovito na misu – kroz molitvu vidio sam Božanu, često je čitala misna čitanja u Međugorju, vidio bih je na klanjanju… Jednom sam prigodom dobio od jedne meni drage osobe, da molim za posrnule mlade, za izgubljene i da će mi Gospodin Bog darovati osobu koju ću ja ljubiti i koju će mene ljubiti.
Molio sam dosta i često išao na Križevac. Pri jednom uspinjanju, bos, s krunicom u ruci, stariji bračni par mi je uz pozdrav rekao – Ovaj će se dobro oženiti. I nakon par mjeseci na toj smo se postaji upoznali“, rekao nam je Damir Ajduk, danas otac osmero djece od jedne do 13 godina života.
„Bio je put križa petkom sa župom, ja sam redovito sudjelovala i dok smo se penjali uz brdo, javio mi se i pozdravio me. A ja upravo razmišljala kako sam u podnožju Križevca, dok se čekao početak molitve, pozdravila redom poznate mi okupljene, uglavnom uvijek iste ljude, ali ne i njega jer ga nisam poznavala. Zbog toga sam se malo nelagodno osjećala. I kod treće postaje, dok sam moleći tako razmišljala – on se javlja i mene pozdravlja“ prisjeća se Božana.
Nakon otprilike godinu i pol sklopili su crkveni brak.
„Međugorje nam stvarno puno znači. Ona je već prolazila Gospinu školu, ja sam tada tek krenuo. To je Gospodin prvo radio na meni da bi, kada me dovoljno podigao, kada sam počeo čitati Sveto pismo, evanđelje, kada sam mnoge stvari ispravio, promijenio, tek mi je tada Gospodin dao da upoznan ženu“, reći će Damir. Božana će dodati „U biti pripremao je i mene i njega.“
„Duže vrijeme nisam išao na svetu misu kao i mnogi mladi nakon krizme, nisam dovoljno poznavao živog Gospodina“, iskren je Damir, koji je spoznao „Velika je milost sudjelovati u svetoj misi. Preko Međugorja krenulo je moje obraćenje. Ali znao sam da se trebam vratiti i biti aktivan u mojoj župi iako mi je s početka bilo neugodno ići u svoju crkvu nakon više godina. No Gospodin je lomio sve okove, lomio sve što je trebalo slomiti u meni. Djeca su aktivna, Bogu hvala. Tu su ministranti. Luca je u zboru. Svi radosno sudjeluju u životu župe.“
Obitelji Ajduk je prirodno što su tako brojni.
„Mi smo pred oltarom, na sakramentu vjenčanja to prihvatili. Kada nas vide ljudi znaju reći – to baš njima priliči, oni su takvi“, reći će Božana: „Jeste zahtjevno, traži truda svakodnevno. Katkad je stvarno trpljenje i muka, ali i velika radost sa svima njima raditi i učiti, zajedno ka Gospodinu ići.“
Otac Damir njihov put jednostavno objašnjava: „Ne želim se svidjeti ljudima nego Gospodinu. I to je moj put i to je misao koja me vodi kroz život – svidjeti se Gospodinu, a ne ljudima.“
A to što su uvijek radosni i nasmijani, što zrače – smatraju da je plod vjere.
„Nastojimo živjeti molitveni život svaki dan. Ako već ne možemo na misu ići svaki dan, onda nastojimo krunicu moliti zajedno, čitati Sveto pismo. I djeca aktivno sudjeluju u molitvi krunice. Svako od ovih većih moli po jednu deseticu. Gospodin kroz tu molitvu mijenja i daje nam duha radosti“, govori majka. A otac dodaje: „Djeca su radost, djeca su veselje. A u nas je puno djece. Kad dođem s posla, trče svi k meni. Moram zauzeti stav da me ne obore kad potrče svi. I to je jednostavno veselje. A Isus je tu koji nas podiže i koji nas vodi.“
Božana naglašava kako Sveto pismo poziva na radost te zaključuje „Djeca su stvarno istinska radost. I meni i njemu.“
Damir priznaje „Dok se nisam obratio, ja sam razmišljao – dvoje djece je sasvim u redu. A sada, kad sam se obratio, kažem – Bože, neke bude volja tvoja. Nemoj ti mene puno pitati, da ja puno mislim. Ti upravi, ti znadeš što je najbolje. Ti me vodi. I tako, Gospodin nam daje i djecu, Bogu hvala i slava.“
Obitelj osim redovite očeve plaće ima i OPG, malo gospodarstvo, opuzenske mandarine, zemlju koju obrađuju te im tako Gospodin pomaže da imaju dovoljno sredstava za normalan život.
„Stvarno se ne bi ni s kim na ovom planetu mijenjao. Gospodina mi je dao takav život. To je zaista ispunjen život, radostan. Gospa upućuje gledati prema nebu – nebo je vaša domovina. To je cilj koji me veseli. Radost je da je Gospodin s nama i da će uvijek biti s nama“, uvjeren je Damir.
Jedanaestogodišnji Frane Jakov i desetogodišnji Petar koji kažu kao im je lijepo u brojnoj obitelji, ima ih dovoljno za igru. Petar tri godine zaredom nije propustio nijednu zornicu. Ministriraju, pomažu roditeljima pa i baki i djedu koji žive u prizemlju obiteljske kuće u Opuzenu, ali i djedu u Međugorju gdje je još raznovrsniji rad u polju.
Svjesni su da je život pun izazova, da slijedi još zahtjevnije razdoblje odgoja, ali majka Božana se ne boji.
„Ja predajem palicu mojoj dragoj majčici, Gospi, da ona upravi zajedno s dragim Bogom, jer ih mi svim svojim snagama ne bismo mogli izvesti na pravi put. I nema smisla trošiti svoje snage. Ali kad zazovem Boga u pomoć sve se posloži. Zahtjevno je pratiti školu, njihove biološke potrebe, ali Bog posloži i vrijeme i obveze pa se sve stigne, ništa im ne nedostaje te imamo i neko slobodno vrijeme za sebe. Svaki dan počinjemo i svaki dan završavamo zahvalom pa onda Bog upravi. Sve predajemo Gospodinu da on upravi i vodi“, kazuje Božana naglašavajući – obitelj koja moli zajedno ostaje zajedno.
Obitelj Ajduk iz Opuzena, u kojoj su četvero od osmero djece ministranti, svakodnevno zajednički moli krunicu. Otac naglašava kako se treba prepustiti Gospodinu.
U izazove ubraja mobitel i televiziju, što im znaju ograničiti te prate što djeca gledaju, što rade, kako se druže i puno razgovaraju s njima. „I najvažnije je sudjelovanje u svetoj misi. Svakako bih preporučio obiteljsku molitvu krunice. Mi smo doma napravili jedno srce na A4 papiru i podijelili ga na kvadratiće s datumima, tako da svaki dan kada izmolimo zajedno krunicu, jedan kvadratić u tome srcu obojimo crvenom bojom. I to srce raste. Stavili smo ga u kuhinju da se vidi to srce, koje je već je jako crveno. To nam je radostan poticaj da budemo redoviti u molitvi. A u srcu smo napisali – volim Isusa i Mariju“, rekao je otac Damir Ajduk svjedočeći otvorenost životu, ljubav i vjeru u obitelji zajedno sa svojom suprugom Božanom i njihovih osmero djece.
