Veliča duša moja Gospodina: Molite uz današnji blagdan i ispitajte svoju savjest
Buka je svuda oko nas, slušalice su nam u ušima svakodnevno, možemo li u tome kaosu pronaći vrijeme za Božji glas? Marija ga je čula i potom izrekla svoj Veliča duša moja Gospodina, imam li ja vremena u svome danu zastati kako bi Božji glas dopro do mojih ušiju te potom moja duša, ali i usta izgovorila hvalospjev dobrome Bogu?
Portal Žena vrsna donosi promišljanja koja mogu pomoći u sabiranju misli.
Veliča duša moja Gospodina
Za što mogu zahvaliti Gospodinu u današnjem danu? Mogu li sa zahvalnošću izmoliti 139. psalam? Pronalazim li vrijeme u danu kako bi moja duša veličala Gospodina? Veličam li uistinu Gospodina svojim riječima i djelima pred drugima? Marija je dala hvalu Bogu pred Elizabetom, a pred kime ja dajem hvalu? Reći će jedno od predslovlja u misi: „Po našim hvalospjevima ti ne bivaš veći, nego mi stječemo milost spasenja.“ Shvaćam li svoj život kao dar kojim trebam drugima posvjedočiti sve ono što mi je darovano od Oca kako bi tako i oni povjerovali tome Ocu?
klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju
Lijepo je slaviti i hvaliti Gospodina, ali radujem li se u Njemu kako to traži sv. Pavao (Fil 4,4)? Obraćam li se Ocu samo onda kada je teško, kada nemam drugog izbora? Znam li pronaći u danu trenutke tišine gdje ću mu zahvaliti zbog Njegove prisutnosti, zbog onoga što On jest, a ne što ja očekujem da On bude?
što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom
Marija je blažena među svim naraštajima jer je prihvatila biti majkom svoga Stvoritelja. Njezin pristanak „neka mi bude“ je najvažniji u čitavoj povijesti čovječanstva. Gledam li prema Mariji kao prema majci koja nam je darovana kao najveća zagovornica? Razumijem li njezinu ulogu u povijesti spasenja? Shvaćam li kako i ja ulazim po krštenju u Božju obitelj (Iv 1,12), a čuvanjem i vršenjem Božje riječi to i ostajem (Mt 12,48-50)? Kakav je moj odnos prema Ocu? Hranim li se Božjom riječju ili samo govorim da takvo što činim? Hranim li se Tijelom Kristovim ili samo stojim i promatram?
Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo!
Koja su to djela u mome životu učinjena od strane Gospodina? Dar života na prvome mjestu. Niti jedan život nije lagan, svatko nosi svoj križ, ali što ja mogu danas učiniti da prigrlim svoju muku i krenem naprijed? Tko je moj uzor u nošenju križa? Imam li pomoć na tome putu? Imam li duhovnika koji će me pratiti i tako me ispravno usmjeravati?
Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje.
Početak mudrosti je strah Gospodnji (Ps 110,10). Ne treba se bojati Gospodina toliko da mu ne možemo pristupiti, jer On nije poslao Sina kako bi svijet sudio, nego spasio po Njemu (Iv 3,17). Bojati se treba jedino gubitka vječnoga života, jedino takav strah od Gospodina je dobrodošao. Nitko ne želi čuti Njegove riječi kako trebamo stati Njemu s lijeve strane (Mt 25,41). Što činim svakoga dana kako bi Kraljevstvo nebesko bila moja stvarnost prema kojoj idem?
Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene.
Svatko od nas prepoznaje oholu osobu ili oholo ponašanje neke osobe, ali kada činim isto i ja, prepoznajem li to u sebi ? Jedan od glavnih grijeha jest oholost, kako se nosim s njime u svome životu? Molim li za istinsku poniznost koja će ići uvijek za dobrom drugoga? Što činim kako bi moj život bio proslava poniznosti i nasljedovanja Krista (Mt 11,29)?
Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne.
Mnogi su bili svrgnuti sa svojih pozicija, iako se činilo kako nikad neće otići. Mnogi su se pozivali na Boga i u njegovo ime zazivali prokletstva na druge, a u konačnici su oni završili tako. Gdje je moje prijestolje svakoga dana? Maltretiram li druge s njega želeći tako pokazati svoju nadmoć?
Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne
Za čime gladujem svakoga dana? Gladujem li za plodovima Duha (Gal 5,22-23)? Gdje ih tražim, u kome ih tražim? Predajem li se različitim porocima i „prorocima“ kako bi se moja glad utažila? Što mi govori susret s Bogom u samoći? Za čime gladuje moja duša kada navečer legnem? Što je moje „blago“ u koje nitko ne smije dirnuti? Što mi ometa vlastiti duhovni rast? Koje „blago“ ne mogu pustiti, a vidim da me drži u tami?
Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim
Ako smo mi nevjerni, On vjeran ostaje (2Tim 2,13), Otac ne može ostaviti svoju djecu ma koliko loši bili. U čemu se očituje moja nevjernost? Postoji li grijeh za koji nitko ne smije znati, toliko tajan da ga ne smijem priznati ni Bogu? Shvaćam li razinu opasnosti koju takvo ponašanje može donijeti? Bog je prihvatio veće grešnike od mene, zašto mislim kako samo meni neće moći oprostiti? Zar se ne radujem pomirenju s Onim koji me voli više, nego što će to moći bilo tko na ovome svijetu?
Obećanje dano Abrahamu u knjizi Postanka, ostvaruje se do dana današnjeg. Praotac naše vjere, onaj koji je bio spreman sve žrtvovati za Boga stoji i danas kao model vjere. Tražim li ja svoje uzore u onima koje Crkva preporučuje ili u raznim influencerima, koji ne moraju biti u krivu, ali nisu niti u potpunosti u pravu. Shvaćanje kako sam dio jedne obitelji, Crkve, trebalo bi me potaknuti na to da se borim za njezino dostojanstvo vlastitim primjerom i životom. Potomstvo smo Abrahamovo, zašto onda ogovaranjem i klevetama bacati blato na svoju braću i sestre?
