Zašto je lipanj jedan od najljepših mjeseci u crkvenoj godini
U lipnju postoji nešto što kao da uzdiže dušu. Možda je to miris ljeta u zraku, duže, lijenije večeri ili radostan zvuk školaraca koji odbrojavaju posljednje dane prije praznika ili prve dane slobode.
Ali u crkvenom kalendaru, lipanj je više od pukih vrata u ljeto – to je mjesec koji doista pršti ljepotom, ljubavlju i srcem. Doslovno – srcem. To je zato što je lipanj posvećen Presvetom Srcu Isusovom, jednoj od najnježnijih i najdubljih pobožnosti Crkve. Na sliku Kristova srca – probodenog, gorućeg i okrunjenog trnjem – vjernici su pozvani na ljubav koja je i božanska i duboko ljudska. To nije hladan, dalek koncept Boga. To je Bog koji osjeća. Koji boli. Koji ostaje. I kao da to nije dovoljno, lipanj također donosi blagdan Tijelova, gdje Crkva slavi Krista prisutnog u Euharistiji – ne simbolično, već stvarno, istinski, zapanjujuće tamo. Kao da Crkva želi da njezini sljedbenici znaju, prije nego što se svi raziđu po plažama ili roštiljima, da Isus ne uzima ljetnu pauzu od ljubavi prema nama. Za obitelji, to je također vrijeme prvih pričesti, krizmi, vjenčanja i ređenja – milost za milošću umotana u slavlja koja su također gozba za naša osjetila. A tu je i Bezgrešno Srce Marijino, koje se slavi dan nakon Presvetog Srca. Jer naravno, gdje je Njegovo srce, Majčino slijedi odmah iza.
Dakle, da, lipanj je ispunjen suncem. Ali više od toga, ispunjen je svetim podsjetnicima da smo poznati, voljeni i nikada sami. A ako to nije dovoljno, postoje i neki prilično impresivni sveci čiji se životi slave u lipnju, uključujući sv. Ivana Krstitelja, sv. Antuna Padovanskog i, naravno, sv. Petra i Pavla. Dakle, prije nego što ljetni kaos u potpunosti počne, Crkva nas nježno potiče da se malo odmorimo u njezinom srcu.
