Žališ zbog onoga što si rekao ili učinio? Ovaj apostol može ti pomoći
Svi poznajemo onaj osjećaj kada poželimo vratiti vrijeme i izbrisati nešto što smo rekli ili učinili. Riječ koja je nespretno izašla, pitanje zbog kojega nam je neugodno, postupak koji nas kasnije zaboli. Upravo u takvim trenucima sveti Filip apostol može nam biti blizak zagovornik, jer i njegov razgovor s Isusom pokazuje da Bog i naše slabosti može pretvoriti u dar.
Sveti Filip mi je jako drag jer se, iako se u Evanđeljima ne spominje često, pojavljuje u dva razgovora s Kristom za koja mogu zamisliti da su bila upravo ona vrsta razgovora koja vam se danima ili tjednima vrti po glavi.
Oba su opisana u Ivanovu evanđelju.
Prvi se dogodio kada je Isus trebao čudesno umnožiti kruhove i ribe kako bi nahranio mnoštvo.
Gospodin tada govori Filipu: “Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?”
Da sam ja bila na Filipovu mjestu, ne znam kakav bih odgovor dala. Pitam se bih li se osjećala onako kako se osjećam kada mi nadređeni, pred svima, zada neki težak zadatak ili izračun za koji znam da ga ne mogu ispuniti. Isus je od Filipa zatražio rješenje za ljudski nemoguću situaciju.
Evanđelje to potvrđuje već u sljedećem retku: “To govoraše kušajući ga, jer znao je što će učiniti.”
Volim razmišljati kakav je Filip bio čovjek, sudeći po njegovu odgovoru. Njegov odgovor možda pokazuje da je bio praktičan i matematički tip osobe. Je li u sebi izračunao koliko je ljudi ondje, koliko bi hrane bilo potrebno da ih se nahrani i koliko bi kruh koštao, pa odgovorio: “Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije”? Ili je možda upotrijebio uobičajeni izraz toga vremena, slično kao što bismo mi danas spomenuli “milijun” kao iznos koji je golem i daleko iznad onoga što bismo mogli potrošiti.
Tada se javlja Andrija, možda znatno manje praktičan od Filipa, govoreći da se ondje nalazi dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribe. Je li ga možda Filip pogledao razdraženo pa je Andrija dodao: “Ali što je to za tolike?”
Tada Isus preuzima stvari u svoje ruke, a ostatak priče dobro nam je poznat.
Sada preskočimo na Posljednju večeru. Isus apostolima govori radosnu vijest da im ide pripraviti mjesto u kući svoga Oca. Apostoli ne mogu potpuno shvatiti ono što im Krist govori, a Toma izgovara njihovu zbunjenost riječima: “Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo znati put?”
To dovodi do iznimno važnog Isusova objašnjenja da je upravo On sam Put, Istina i Život, te da nitko ne dolazi Ocu osim po Njemu.
Malo kasnije, još uvijek ne razumijevajući, Filip kaže: “Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je.”
A Isus mu odgovara ukorom: “Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?”
Je li Filipa Isusov prijekor malo zabolio?
Ipak, Gospodin upravo Filipovo pitanje koristi kako bi izrekao možda najjasniju objavu Presvetoga Trojstva u Evanđeljima, dvaput naglašavajući da je On u Ocu i Otac u Njemu.
Možda je Filip, nakon svega što je već prošao slijedeći Isusa, bio dovoljno ponizan da se ne zadrži na tom ukoru. Ali da sam ja bila na njegovu mjestu, sigurno bih se grizla i osjećala barem malo žaljenja što sam postavila pitanje koje je očito zvučalo glupo, ili barem pitanje koje je, čini se, uznemirilo Učitelja.
Filip u tom trenutku nije mogao shvatiti, ili barem nije mogao potpuno shvatiti, da je njegovo pitanje, premda je izazvalo Isusov ukor, zapravo postalo dar cijeloj Crkvi kroz stoljeća.
I zato je on moj najdraži apostol.
Jer mi se često događa da učinim ili kažem nešto što ne ispadne baš onako kako sam željela. Često poželim da u životu postoji opcija “Ctrl + Z”. Ponekad je zaista poželim i na poslu.
Ali kada dođu trenuci u kojima učinim nešto zbog čega ne izgledam najbolje, pomaže mi sjetiti se da Bog voli upravo takve situacije iskoristiti za veće dobro — dobro u mojem vlastitom životu, a možda i u životima drugih.
Zato, sveti Filipe, moli za mene.
Moli za mene kada moja taština bude ranjena zbog nečega što sam učinila ili propustila učiniti, kada kažem nešto što nisam trebala reći, kada to kažem na način koji nisam htjela, ili kada budem pogrešno shvaćena.
Svojim zagovorom pomozi mi da Gospodinu prikažem svoj ugled i svoju čast, kako bi sve što jesam bilo u službi Njegova plana i kako bi se On mogao pokazati preko mene.
Amen.
