Važno je znati: Postoje dva osnovna uvjeta za pristupanje svetoj pričesti
U Americi se ovih dana raspravlja od biskupovoj odluci da zabrani pristup svetoj pričesti političarima koji javno potiču i podržavaju teški grijeh – abortusa.
To je dovelo do toga da se razotkriva da mnogi katolici zapravo primaju svetu pričest svetogrdno i zaboravljaju da je Euharistija sakrament te da se može primiti samo ako se poštuju određeni uvjeti. Naime, Katolička crkva priznaje sedam sakramenata. Od njih se izdvaja Euharistija. Sveti Toma Akvinski nazvao ga je “Sakramentom svih sakramenata”.
Euharistija je stvarna prisutnost Isusa Krista, tijela, krvi, duše i božanstva, pod izgledom kruha i vina. Euharistija se također naziva “sveta pričest”.
“Zajedništvo” dolazi od latinskog communio , što znači “biti u jedinstvu s”. Prema Katekizmu Katoličke Crkve (KKC), Crkva euharistiju naziva ovim imenom „jer se ovim sakramentom sjedinjujemo s Kristom, koji nas čini dionicima svoga Tijela i Krvi da tvorimo jedno tijelo“ (KKC 1331). ).
Crkva uči da svatko tko primi Isusa u euharistiji također prima “zalog slave s njim” (KKC 1419). Katekizam kaže da nas sudjelovanje u euharistiji „poistovjećuje sa svojim Srcem, održava našu snagu na hodočašću ovoga života, tjera nas da čeznemo za vječnim životom i sjedinjuje nas i sada s Crkvom na nebu, Blaženom Djevicom Marijom i svima sveci” (KKC 1419).
Crkva također uči da primanje euharistije “povećava jedinstvo pričesnika s Gospodinom, oprašta mu lake grijehe i čuva ga od teških grijeha (KKC 1416.)”.
Primanje euharistije može preobraziti nečiji duhovni život. Zato je papa Franjo u svojoj Apostolskoj pobudnici Evangelii Gaudium rekao da euharistija “nije nagrada za savršene, nego snažan lijek i hrana za slabe”.
Istodobno, Crkva se oslanja na riječi Svetoga pisma u postavljanju zahtjeva za primanje Svete pričesti. Jer kako nam kaže sveti Pavao: “Tko, dakle, jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će kriv za oskrnavljenje tijela i krvi Gospodnje. Neka čovjek ispituje sebe, pa neka jede kruh i pije iz čaše. Jer tko jede i pije ne razabire tijelo, jede i pije sud nad sobom.” (1 Kor 11,27-28).
Crkva uči da postoje dva osnovna uvjeta koje katolici moraju ispuniti da bi se dostojno pričestili.
Prvo, čovjek mora biti u stanju milosti.
Biti u “milosnom stanju” znači biti slobodan od smrtnog grijeha. Kao što Katekizam kaže: “Svatko tko je svjestan da je smrtno sagriješio ne smije se pričestiti, a da nije primio odrješenje u sakramentu pokore” (KKC 1415).
Što je smrtni grijeh? Katekizam objašnjava da smrtni grijeh “uništava milosrđe u srcu čovjeka teškim kršenjem Božjeg zakona; odvraća čovjeka od Boga” (KKC 1855).
Da bi grijeh bio smrtan ili smrtonosan, treba biti svjestan da je čin grešan i svejedno ga savjesno počiniti.
Primjeri smrtnih grijeha uključuju: ubojstvo, preljub, blud, homoseksualne radnje, krađu, pobačaj, eutanaziju, pornografiju i iskorištavanje siromašnih.
Crkva uči da je smrtni grijeh i namjerno preskakanje mise u nedjelju ili na sveti dan obveze kada je netko u mogućnosti prisustvovati .
Kodeks kanonskog prava (CIC) iz 1983. naglašava ovaj zahtjev za primanje svete pričesti kada kaže: “Osoba koja je svjesna teškog grijeha ne smije … primiti tijelo Gospodinovo bez prethodne sakramentalne ispovijedi osim ako postoji ozbiljan razlog i nema prilike za ispovijed; u ovom slučaju osoba treba imati na umu obvezu učiniti čin savršenog skrušenosti, uključujući namjeru da se što prije prizna” (CIC 916).
Američki biskupi u dokumentu koji su usvojili u studenom 2021. pod naslovom “ Otajstvo Euharistije u životu Crkve ” razrađuju ovu važnu točku.
“Primiti Tijelo i Krv Kristovu dok ste u stanju smrtnog grijeha predstavlja kontradikciju”, navodi se u dokumentu. „Osoba koja je svojim djelovanjem prekinula zajedništvo s Kristom i njegovom Crkvom, ali prima Presveti Sakrament, djeluje nesuvislo, istovremeno zahtijevajući i odbacujući pričest. To je dakle protuznak, laž – izražava zajedništvo koje je zapravo prekinuto.”
Biskupski dokument dalje kaže da nam sakrament pokore “daje priliku da povratimo dar milosti posvete i da se vratimo u puno zajedništvo s Bogom i Crkvom. Sve što sakrament zahtijeva od nas kao pokornika jest da mi pokajati se za svoje grijehe, odlučiti više ne griješiti, priznati svoje grijehe, primiti sakramentalno odrješenje i izvršiti dodijeljenu pokoru.”
Drugi uvjet za primanje Svete pričesti je obdržavanje euharistijskog posta.
Kanonsko pravo kaže: “Onaj tko treba primiti presvetu euharistiju treba se suzdržavati od bilo kakve hrane ili pića, s iznimkom samo vode i lijekova, najmanje jedan sat prije svete pričesti” (CIC 919).
Starije osobe, oni koji su bolesni i njihovi skrbnici oslobođeni su euharistijskog posta (CIC 191 §3). Svećenici i đakoni ne smiju dijeliti pričest onima koji su obvezni euharistijskim postom osim ako im biskup izričito nije dao takvu moć (CIC 89).
