Tri zastrašujuće vizije čistilišta zbog kojih ćete još više moliti za duše svojih pokojnika
Što je najviše što možemo učiniti za one koje kažemo da volimo ili smo voljeli? To je svakako molitva, i prikazivanje svetih misa za njihove duše. Nažalost, vjernici danas na molitve za duše u čistilišta gledaju kao na nešto zastarjelo te nakon sprovodne mise vrlo često zaboravljaju moliti za svoje voljene.
Mnogi su sveci tvrdili da su imali mistična iskustva vezana uz čistilište, mjesto na koje prema Katekizmu katoličke crkve idu “oni koji umru u milosti i prijateljstvu s Bogom, a nisu potpuno čisti, iako su sigurni za svoje vječno spasenje, i moraju se poslije smrti podvrgnuti čišćenju, kako bi postigli svetost nužnu za ulazak u nebesku radost..”
“Taj zatvor patnje” – sv. Marije Faustine Kowalske
Sveta Marija Faustina Kowalska, bila je poljska časna sestra preko koje je Isus ustanovio blagdan i pobožnost Božjem milosrđu. Imala je i viziju čistilišta:
“Vidjela sam svog anđela čuvara, koji mi je naredio da ga slijedim. U trenutku sam se našla na maglovitom mjestu punom vatre u kojem je bila velika gomila napaćenih duša. Molili su žarko, ali bezuspješno, za sebe; samo im mi možemo priteći u pomoć.
Plamen, koji ih je gorio, nije me uopće dotakao. Moj anđeo čuvar nije me napustio ni na trenutak. Pitala sam te duše koja je njihova najveća patnja.
Odgovorili su mi u jedan glas da je njihova najveća muka čežnja za Bogom. “Vidjela sam Gospu kako posjećuje duše u čistilištu. Duše je zovu ‘Zvijezda mora’. Ona im donosi osvježenje. Htjela sam još malo porazgovarati s njima, ali me moj anđeo čuvar tražio da odem. Izašli smo iz tog zatvora patnje. Čula sam unutarnji glas, koji je rekao: Moja milost to ne želi, ali pravda to zahtijeva. (Dnevnik, 20)
“Boli kao u paklu” – sv. Katarine Genovske
Sveta Katarina iz Genove bila je časna sestra iz 15. stoljeća koja je mnogo vremena provodila njegujući bolesne, posebno one s bubonskom kugom. Također je poznata po svojim mističnim iskustvima čistilišta.
“Nijedan jezik ne može reći niti objasniti, nijedan um ne može razumjeti, bol čistilišta. Ali ja, iako vidim da u čistilištu ima isto toliko boli kao i u paklu, ipak vidim duše koje to prihvaćaju. “Čini mi se da vidim da je bol koju duše u čistilištu podnose zbog onoga što se u njima ne sviđa Bogu, što je ono što su namjerno učinile protiv njegove tako velike dobrote, veća od bilo koje druge boli koju osjećaju u čistilištu. A to je zato što, budući da su u milosti, vide istinu i ozbiljnost zapreke koja ih sprječava da se približe Bogu.” ( Traktat o čistilištu )
“Duh sav u plamenu, nalik užarenom metalu” – sv. Lidwina od Schiedama
Sveta Lidwina iz Schiedama bila je nizozemska svetica i mističarka iz 15. stoljeća. Kao tinejdžerica doživjela je nesreću zbog koje je ostala teško pokretna do kraja života.
Grešni se čovjek obratio njezinim molitvama i opomenama i uspio se dobro ispovjediti, ali je ubrzo nakon toga umro, nesposoban za mnogo pokore. Nakon nekog vremena upitala je svog anđela čuvara je li još uvijek u čistilištu i imala je ovu viziju:
“’On je tu’, rekao je njezin anđeo, ‘i mnogo pati. Biste li bili spremni podnijeti malo boli kako biste umanjili njegovu?’ ‘Svakako’, odgovorila je, ‘spremna sam pretrpjeti sve da mu pomognem.’ Odmah ju je njezin anđeo odveo na mjesto strašnog mučenja. ‘Je li ovo, dakle, pakao, moj brate?’ upita sveta djevojka, obuzeta užasom. ‘Ne, sestro’, odgovorio je anđeo, ‘ali ovaj dio čistilišta graniči s paklom.’
“Gledajući oko sebe na sve strane, vidjela je nešto što je nalikovalo golemom zatvoru opasanom zidovima nevjerojatne visine, čije ju je crnilo, zajedno s monstruoznim kamenjem, nadahnulo užasom. Približavajući se ovom sumornom ograđenom prostoru, čula je zbunjenu buku jadikujućih glasova, krikove bijesa, lance, instrumente za mučenje, žestoke udarce koje su krvnici zadavali svojim žrtvama. Ta je buka bila tolika da se sav metež svijeta, u oluji ili borbi, nije mogao usporediti s njom.
“Što je onda to užasno mjesto?” upitala je sveta Lidwina svog dobrog anđela. ‘Želite li da vam ga pokažem još?’ ‘Ne, preklinjem vas’, reče ona, ustuknuvši od užasa, ‘buka koju čujem tako je strašna da je više ne mogu podnijeti; kako bih onda mogao podnijeti pogled na te strahote?’
“Nastavljajući svoju tajanstvenu rutu, vidjela je anđela kako tužno sjedi na rubu bunara. ‘Tko je taj anđeo?’ upitala je svog vodiča. ‘To je’, odgovorio je, ‘anđeo-čuvar grešnika za čiju ste sudbinu zainteresirani. Njegova je duša u ovom zdencu, gdje ima posebno čistilište.’
Na te riječi Lidwina baci upitni pogled na svog anđela; željela je vidjeti tu dušu koja joj je bila draga i nastojati je osloboditi iz te strašne jame. Njen anđeo, koji ju je razumio, skinuo je poklopac bunara, a iz njega je izronio oblak plamena, zajedno s najžalosnijim kricima.”
Prepoznajete li taj glas?’ reče joj anđeo. ‘Jao! da — odgovori službenica Božja.
‘Želiš li vidjeti tu dušu?’ nastavi on. Na njezin potvrdan odgovor nazvao ga je njegovim imenom; i odmah se našla na ulazu u jamu, i vidjela duh sav u plamenu, nalik užarenom metalu, koji joj je jedva čujnim glasom rekao: ‘O Lidwina, službenice Božja, tko će mi dati da promatram lice Svevišnjeg?’
„Pogled na ovu dušu, žrtvu najstrašnije muke od vatre, toliko je šokirao našu sveticu da se vez što ga je nosila oko tijela rascijepio nadvoje; i, ne mogavši više izdržati taj prizor, iznenada se probudi iz svog zanosa.
Prisutna osoba, uočivši njezin strah, upitao ju je za uzrok.
“Jao!” odgovorila je, ‘kako su strašni zatvori Čistilišta! Pristala sam sići onamo da pomognem dušama. Bez ovog motiva, da mi je dan cijeli svijet, ne bih prošla kroz teror koji je taj užasni prizor potaknuo.’
“Nekoliko dana kasnije, isti anđeo kojeg je vidjela tako potištenog ukazao joj se s radosnim licem; rekao joj je da je duša njegova štićenika napustila jamu i prešla u obično čistilište.
