Tomislav Ivančić: Kako liječiti depresiju
Depresiju treba znati svestrano liječiti. Ona može imati različite korijene. Može biti nasljedna ili uzrokovana u čovjekovu organizmu kao posljedica stresa ili traume u životu, posljedica krive reakcije, krivog postavljanja prema problemu. Ona može biti uzrokovana u djetinjstvu raznim stresovima, strahovima i odbačenostima, a može biti uzrokovana i preboljelim meningitisom.
Netko ima naslijeđenu dispoziciju, drugi je izgubio kisik pri porodu, ili kasnije zbog visokog krvnog tlaka, arterioskleroze i slabosti srca. S jedne strane, biokemijski procesi u mozgu mogu unijeti u pacijenta umanjenu sposobnost da osjeti radost i svijet gleda s pozitivnog gledišta te tako ude u depresiju.
S druge strane, uzrok može biti to da čovjek živi na krivi način, da je od djetinjstva naučio razmišljati negativno, depresivno, neuspješno. Ako su ljudi razne stresove u životu doživljavali na krivi način, krivo o njima razmišljali, odviše ih traumatski pokapali u podsvijest, onda se oni mogu pojaviti u obliku depresije.
Sve to pokazuje da je depresiju potrebno liječiti na različite načine. Potrebno je poći liječniku kako bi on dao odgovarajuću medikamentoznu terapiju. Trebat će razgovarati sa stručnjakom psihijatrom kako bi se pacijent oslobodio psihosocijalnog problema i slobodno ušao u društvo. Ponekad su uzročnici depresije teške grižnje savjesti, nemoć da se vjeruje u Božju ljubav, osjećaj odbačenosti, nesposobnost da se dođe do radosti i nađe smisao života.
Tada treba poći Otkupitelju, Spasitelju, da bi čovjeka spasio. Ako je depresija mala, blaga i umjerena, onda je moguće da je i sam pacijent molitvom izliječi. Ako je depresija već otišla preduboko te postala bolest, potrebno je da netko drugi moli s pacijentom i da ga izvede u svjetlo.
Kod takvih depresivnih stanja potrebno je s duhovne strane pacijentu najprije otvoriti pogled na neizmjerne predjele Božje ljubavi, ukazati mu na ljepote svijeta, prirode, potokâ, životinja, cvijeća, šuma, proplanaka i zvjezdanog neba, ljepote obiteljskog, društvenog i prijateljskog života, u kojima bi on spoznao da je Bog stvorio svijet radosti, smisla i budućnosti. Treba mu zatim dati riječi koje će ga osloboditi od osjećaja odbačenosti i osame.
Tako mogu pomoći riječi iz Svetoga pisma:
„Imenom sam te zazvao, ti si moj. U dlanove sam te svoje urezao. I kad bi koja majka ostavila svoje čedo, ja tebe nikad ostaviti neću.”
ili pak rečenica: „Ljubavlju vječnom sam te ljubio i zato sam ti sačuvao milost.”
Ili Isusove riječi: „U svijetu ćete imati muku, ali ne bojte se, ja sam pobijedio svijet” i
„Evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.”
Ili rečenica: „Dodite k meni svi vi umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.”
Može se pokazati kako Isus oprašta desnom razbojniku, preljubnici, kako oprašta Zakeju, kako se smiluje Petru i ljubi ga, kako je strpljiv s apostolima, kako odlazi upravo grešnicima da ih spasi. Potrebno je, dakle, najprije srce oboljeloga otvoriti osobi Boga koji ga uzima u naručaj, nosi ga kao najdraže dijete, Boga koji uživa što je stvorio čovjeka i koji je život dao za čovjeka. Treba mu zatim pokazati kako ga dubine Božje vole, kako ga nijedna riječ Svetoga pisma ne može osuditi.
Nakon svetopisamskih riječi potrebno je početi moliti za pacijenta, onda i s njime. Potrebno je cijeli njegov život molitvom „umočiti” u Božju ljubav. Ići s njim od trenutka začeća do sadašnjeg trenutka i zahvaljivati Bogu što je bio prisutan u njegovu životu, što ga je držao, volio, ljubio, praštao i nosio.
Nakon toga je potrebno moliti da pacijent osjeti kako nijedan njegov grijeh nije tragičan jer je Isus platio svaki dug, popravio sve što je on pokvario, izliječio svaku ranu koja je mogla biti prouzročena njegovim životom. Isus je sve popravio i on ni za što ne treba biti kriv, jer ga je Isus opravdao i otkupio. Osobito je važno pacijentu pomoći da se u molitvi sjeti da ga uz njegove roditelje vole i ljudi koje je u životu susreo, te da ga i njegova duša voli.
Sve će to pomoći da se uklone uzroci depresije, kako na somatskom i psihičkom tako i na duhovnom području. Duhovno područje će na taj način zahvatiti sva tri područja i nekako ih zaviti u Božju ljubav te omogućiti da se i svi drugi uzroci bolesti depresije brzo uklone te da čovjek stane na svoje noge i opet živi radost, smisao i svjetlost života.
Tomislav Ivančič
