Svjedočanstvo Mateja Lovrića o čudesnom ozdravljenju po zagovoru sv. Šarbela
“Te godine, na današnji dan, probudio sam se u krevetu. Tumor koji je bio u meni, pojavio se s druge strane kože. Bez ikakvog ožiljka. Otkinuo sam ga i na podu sobe držao u svojoj ruci”, svjedoči u snažnoj objavi na društvenim mrežama Matej Lovrić iz Zajednice “Arka Korablja”. Njegovo svjedočanstvo sa portala hkm.hr prenosimo u cijelosti.
Jučer smo se spominjali jednog svetog života.
Života Svetog Šarbela.
Života koji je utjecao na mnoge.
Života koji je utjecao i na moj.
Ne po čudesima.
Koliko po krepostima koje je živio. Posebice onu koju najviše čeznem –
Poniznost.
Kako ju je teško dohvatiti.
I kako ohrabrujuće vidjeti kod drugoga da je moguća.
Nikada nečija nije u meni izazvala toliku čežnju za promjenom srca, kao što je to učinila njegova.
Prije nekoliko godina dijagnosticiran mi je tumor.
Bilo je to teško čuti.
Ali bilo je i vrijedno imati ga.
.
.
Danas znam,
mogu to reći i zbog Šarbela.
Svaki put kada je Isus po njemu činio čuda, činio je to u poniznosti.
Činio je dobro, ali je znao da postoji nešto važnije od toga.
Učiniti dobro i otići bez buke.
.
.
.
Prije dva dana završila je devetnica njemu u čast.
Prvi puta, molio sam ju te godine.
Nisam imao nakanu.
Samo potrebu biti zahvalan.
Tu potrebu imam i danas.
Te godine, na današnji dan, probudio sam se u krevetu. Tumor koji je bio u meni, pojavio se s druge strane kože.
Bez ikakvog ožiljka.
Otkinuo sam ga i na podu sobe držao u svojoj ruci.
Plakao sam. Dugo.
Sve dok u nju nije ušla moja majka.
Nakon što je to vidjela, zagrlili smo se i plakali zajedno.
Nekoliko trenutaka kasnije, bacio sam ga u wc.
I jednostavno pustio vodu. . .
.
.
.
Postoje čuda.
I postoji ono od čuda važnije.
Jednom davno jedan Lazar ustao je iz groba.
Bilo je to čudo.
Sve dok nije morao umrijeti ponovno.
.
.
U nebo nas neće odvesti bolesti od kojih smo ozdravili.
Naše tijelo, zdravlje..
Uspjesi.
Ljudski i oni u molitvi.
Ništa od toga.
Neće ni mene.
Odvesti će me život kojeg sam živio nakon što sam “pustio onu vodu”.
Šarbel je to znao.
I uči i mene.
Ako se za života i dogodi neko čudo,
sve može biti samo na jedan jedini način –
U Isusovo ime.
Sve drugo – samo u svoje. +
