Je li se Isus nakon uskrsnuća najprije ukazao svojoj Majci Mariji? Sv. Ivan Pavao II. daje snažan odgovor
Iako Evanđelja izravno ne opisuju susret uskrsloga Isusa i njegove Majke, sv. Ivan Pavao II. smatrao je da je razumno vjerovati kako je Blažena Djevica Marija bila među prvim, a možda i prva, koja je susrela svoga uskrsloga Sina.
Je li Isus na uskrsno jutro najprije pohodio svoju Majku? Evo zašto je sv. Ivan Pavao II. rekao da je to „vjerojatno tako“
Poljski Papa ovako je govorio o Mariji kao svjedokinji vazmenog otajstva, oslanjajući se na povijesnu predaju i izvodeći određene zaključke iz Svetoga pisma.
Filipinska zajednica ima čak i posebno slavlje povezano s tradicionalnim vjerovanjem da je uskrsli Isus zasigurno najprije pohodio svoju Majku, i to još prije nego što ga je Marija Magdalena ugledala kod groba.
O tom je vjerovanju promišljao papa sv. Ivan Pavao II. na općoj audijenciji 21. svibnja 1997. godine.
Donosimo vam njegovo razmišljanje, prikladno za čitanje u uskrsnom vremenu.
Marija je u tišini Velike subote čuvala plamen vjere
Nakon što je Isus bio položen u grob, Marija je „jedina ostala čuvati plamen vjere, pripremajući se primiti radosnu i zadivljujuću vijest o uskrsnuću“. Očekivanje Velike subote jedno je od najuzvišenijih trenutaka vjere Majke Gospodinove: u tami koja je obavila svijet, ona se potpuno povjerava Bogu života i, prisjećajući se riječi svoga Sina, nada se ispunjenju božanskih obećanja.
To što Evanđelja ne spominju taj susret ne znači da se nije dogodio
Evanđelja spominju različita ukazanja uskrsloga Krista, ali ne i susret između Isusa i njegove Majke. Ta šutnja ne smije nas navesti na zaključak da se Krist nakon uskrsnuća nije ukazao Mariji; naprotiv, potiče nas da tražimo razloge zbog kojih su evanđelisti tako odlučili.
Ako pretpostavimo da je riječ o „izostavljanju“, ta bi se šutnja mogla objasniti činjenicom da je ono što je bilo potrebno za naše spasenjsko znanje povjereno riječima onih „koje je Bog unaprijed odabrao za svjedoke“ (usp. Dj 10,41), odnosno apostolima, koji su „s velikom snagom“ svjedočili uskrsnuće Gospodina Isusa (usp. Dj 4,33). Prije nego što se ukazao njima, Uskrsli se ukazao nekim vjernim ženama zbog njihove crkvene službe: „Idite, javite mojoj braći neka pođu u Galileju; ondje će me vidjeti“ (Mt 28,10).
Ako novozavjetni pisci ne govore o susretu Majke s uskrslim Sinom, možda je to zato što bi oni koji su nijekali Gospodinovo uskrsnuće takvo svjedočanstvo smatrali previše pristranim i zato nevrijednim vjere.
Evanđelja ne donose sva ukazanja uskrsloga Isusa
Evanđelja donose tek manji broj Isusovih ukazanja nakon uskrsnuća i zasigurno ne predstavljaju potpun sažetak svega što se događalo tijekom četrdeset dana nakon Uskrsa. Sveti Pavao podsjeća da se Isus „ukazao braći, njih više od pet stotina odjednom“ (1 Kor 15,6). Kako objasniti da tako izvanredan događaj, poznat tolikima, evanđelisti ne spominju? Očito je da neka druga ukazanja Uskrsloga nisu bila zapisana, iako su bila među poznatim događajima toga vremena.
Kako bi, dakle, Blažena Djevica, prisutna u prvoj zajednici učenika (usp. Dj 1,14), mogla biti isključena među onima koji su susreli svoga božanskog Sina nakon što je uskrsnuo od mrtvih?
Zašto Marija nije bila među ženama koje su u zoru pošle na grob?
Doista, opravdano je misliti da je Majka vjerojatno bila prva osoba kojoj se uskrsli Isus ukazao. Zar Marijina odsutnost iz skupine žena koje su u zoru pošle na grob (usp. Mk 16,1; Mt 28,1) ne bi mogla upućivati na to da je ona već susrela Isusa? Takav bi zaključak mogao biti potvrđen i činjenicom da su prvi svjedoci uskrsnuća, po Isusovoj volji, bile žene koje su ostale vjerne podno križa i koje su zato bile postojanije u vjeri.
Doista, Uskrsli jednoj od njih, Mariji Magdaleni, povjerava poruku koju treba prenijeti apostolima (usp. Iv 20,17-18). Možda i ta činjenica dopušta zaključiti da se Isus najprije ukazao svojoj Majci, koja mu je ostala najvjernija i koja je sačuvala vjeru netaknutom i u kušnji.
Naposljetku, jedinstvena i posebna prisutnost Blažene Djevice na Kalvariji i njezino savršeno sjedinjenje sa Sinom u njegovoj muci na križu, čini se, traže i njezino osobito sudjelovanje u otajstvu uskrsnuća.
Pisac iz petoga stoljeća, Sedulije, tvrdi da se Krist u sjaju svoga uskrsloga života najprije ukazao svojoj Majci. Ona koja mu je pri Navještenju bila put ulaska u svijet, pozvana je širiti čudesnu vijest o uskrsnuću kako bi postala navjestiteljica njegova slavnog dolaska.
Tako, okupana slavom Uskrsloga, ona unaprijed naviješta sjaj Crkve.
Marija je vjerojatno bila povlaštena svjedokinja uskrsnuća
Čini se razumnim misliti da je Marija, kao slika i uzor Crkve koja očekuje Uskrsloga i susreće ga među učenicima tijekom njegovih uskrsnih ukazanja, imala osobni susret sa svojim uskrslim Sinom te i sama kušala puninu vazmene radosti.
Prisutna na Kalvariji na Veliki petak (usp. Iv 19,25) i u dvorani Posljednje večere na Pedesetnicu (usp. Dj 1,14), Blažena Djevica također je vjerojatno bila povlaštena svjedokinja Kristova uskrsnuća, čime se na poseban način zaokružilo njezino sudjelovanje u svim bitnim trenucima vazmenoga otajstva. Primajući uskrsloga Isusa, Marija postaje i znak te predslika čovječanstva koje se nada punini ispunjenja u uskrsnuću mrtvih.
U uskrsnom vremenu kršćanska se zajednica obraća Majci Gospodinovoj i poziva je na radost: „Kraljice neba, raduj se, aleluja!“ Tako se u vremenu produžuje Marijina radost zbog Isusova uskrsnuća i odjekuje onaj anđelov pozdrav s Navještenja, kako bi ona postala uzrok „velike radosti“ za sve ljude.
