Danas je spomendan sv. Martina Prvog, pape i mučenika, koji je Crkvom upravljao od 649. do 656. godine. Martin se rodio u Umbriji, a bio je vrlo energičan, što se pokazalo i u njegovu papinstvu. Odmah je sazvao Lateransku sinodu na kojoj je Crkva osudila monoteletski nauk koji naučava da je u Kristu samo jedna volja. Stoga je u 20 kanona razvijen nauk o dvije volje u Kristu, božanskoj i ljudskoj. Martin se trudio da zaključci te sinode budu svugdje prihvaćeni.
Takvim revnovanjem zamjerio se caru Konstansu Drugom, koji je vladao bizantskim carstvom od 641. do 668. godine. Carski namjesnik Olimpije htio se još u vrijeme zasjedanja Lateranske sinode domoći pape Martina, ali u tome nije uspio, jer ga je u susretu s papom potreslo neko čudo. Tek kad je Olimpije umro i došao novi namjesnik, mogla se carska želja provesti u djelo. Papa je uskoro zarobljen i zatočen na otoku Naksos, a potom i odveden u Carigrad. Tamo su ga osudili zbog veleizdaje, jer se pomirio s Olimpijem, a u pitanja vjere nisu mu dopuštali dirati. Mučili su ga i zlostavljali, a na kraju osudili na smrt.
Patrijarh Pavao izmolio mu je pomilovanje, pa su se nastavile muke pape Martina Prvog. Tako je 654. godine odveden u progonstvo na otok Kerson na Crnome moru gdje je umro 16. rujna 655. ili 13. travnja 656. godine. Istočna ga je Crkva uvijek slavila na današnji dan, a od obnove kalendara i Zapadna. Papa Martin se u jednom pismu uoči smrti žali da je ostavljen i napušten, posebice od svoga klera u Rimu koji je, pokleknuvši pred vlašću, još za njegova života izabrao drugoga papu, Eugena Prvog.
