Sveti Marko Križevčanin: Hrvatski mučenik koji je radije umro nego se odrekao katoličke vjere
Danas slavimo svetog Marka Križevčanina, hrvatskog svećenika i mučenika koji je zajedno sa svojim drugovima radije prihvatio mučenje i smrt nego odrekao se katoličke vjere. Rođen u Križevcima, školovan u Grazu i Rimu, svoj je život završio u Košicama 1619. godine, ostavši vjeran Kristu do posljednjeg daha.
Danas slavimo svetog Marka Križevčanina i drugove, mučenike. Marko Stjepan Krizin rođen je u Križevcima 1588. godine. Nakon studija filozofije u Grazu, odlučio je postati svećenikom pa je poslan na studij teologije u Rim kao kandidat Zagrebačke biskupije.
Ondje je primljen u Germanicum, kolegij namijenjen školovanju svećenika s područja tadašnje Njemačke i Ugarske. U arhivu zavoda čuva se njegovo svojeručno svjedočanstvo o tome da se smatrao Hrvatom.
Nakon studija na rimskom sveučilištu Gregoriana zaređen je za svećenika te se vraća u rodnu biskupiju, ali ga je uskoro ugarski primas Pázmánypozvao u Ugarsku, odnosno Mađarsku. Postavljen je za profesora i voditelja sjemeništa u Trnavi, današnja Slovačka, imenovan ostrogonskim kanonikom te mu je povjerena uprava jedne benediktinske opatije.
Na području na kojem je djelovao Marko vodile su se žestoke borbe između katolika i kalvina. Marko je stoga s još dvojicom drugova, isusovcima Stjepanom Pongráczom i Melkiorem Grodzieckim, poslan kao misionar u grad Košice, tada snažno uporište kalvina. Kada su kalvini, pod vodstvom erdeljskoga kneza, konačno zauzeli Košice, trojica su svećenika odmah uhićena i zatvorena.
Kada su odbili prijeći na kalvinizam, mučeni su, ali su unatoč tome ostali odani katoličkoj vjeri. Obećavali su im crkvena imanja i različite časti, ali se trojica drugova nisu dali te su na kraju i skončali uslijed mučenja. Na današnji dan 1619. Marka su konačno, nakon što su mu tijelo palili bakljom, ubili odrubivši mu glavu. Dvojica isusovaca također su ubijena, jedan istoga dana kao i Marko,a drugi sljedećega dana.
Šest su mjeseci kalvini odbijali dopustiti mučenicima dostojan ukop, ali su na kraju popustili. Kardinal Pázmany zatražio je od pape da ih se smije javno štovati. Pokopani su u uršulinskoj crkvi u Trnavi. Papa Pio X. proglasio ih je blaženima 15. siječnja 1905. Nadbiskup Stepinac podupirao je širenje Markova kulta. Papa Ivan Pavao II. proglasio je trojicu drugova svetima 2. srpnja 1995. u Košicama.
