Sveti Jakov Markijski
Sv. Jakov Markijski, talijanski franjevac i propovjednik. Rodio se 1391. u talijanskom gradiću Monteprandoneu, kao osamnaesto dijete u obitelji Antuna Gangali-Rosso. Kršten je pod imenom Domenico.
Kao dječak došao je svom ujaku svećeniku, koji kod njega primjećuje nadarenost za znanje te ga šalje u školu. Kasnije je u Peruggi studirao pravo, a uzdržavao se instruirajući sina nekog plemića. Postao je državni činovnik, ali slava i čast ovoga svijeta nisu ga učinili sretnim i zadovoljnim. Nastavlja tražiti i pronalazi „svijet“ u kojem želi postojati i biti vidljiv.
Prilikom boravka u Assisiju osjetio je Isusov poziv i stupio u veliku franjevačku obitelj. Redovničke zavjete položio je 1416. i uzeo ime Jakov. Teologiju je studirao u Fiesoleu kod svetog Bernardina Sienskog, a za svećenika je zaređen 1420. godine. Svoju propovjedničku službu započeo je u Firenci 1422. godine, na blagdan sv. Antuna Padovanskoga. U duhu serafskog oca Franje prigrlio je stroži način života, bio je velik pokornik, sedam puta godišnje postio po četrdeset dana.
Bio je i u Đakovu, Stonu i Šibeniku, gdje se upoznao sa svetim Nikolom Tavilićem. Svojom riječju tisuće je privukao Bogu i Crkvi. Osobito je gorljivo propovijedao protiv poroka škrtosti, zelenašenja i prostitucije. Lihvare je nazivao „krvopijama krvi Kristove” koji su iscrpljivali prezaduženu sirotinju.
Stoga je osnovao “Monti di pietà”(„brda milosti”), ustanove u kojima su siromasi mogli pozajmiti novce uz minimalne kamate. Uspio je pomiriti i desetine gradova koji su međusobno ratovali, kao i pomoći brojnim ženama koje su u svome siromaštvu uvučene u pakao prostitucije.
Dok je propovijedao po Lombardiji, bila mu je 1460. ponuđena biskupska stolica u Milanu, no on je to odbio. Bio je ponizni redovnik, koji je sve neprestano molio za oproštenje, naročito svoju redovničku subraću. Uz teške postove i pokoru proživio je osamdeset dvije godine života. Preminuo je u Napulju na današnji dan, 28. studenoga 1476. godine. Blaženim ga je proglasio 1624. papa Urban VIII, a svetim 1726. papa Benedikt XIII.
