Sveti Bernard iz Clairvauxa – Opat
Opat Bernard, osnivač opatije Clairvaux u Burgundiji, bio je jedan od najzahtjevnijih crkvenih poglavara u prvoj polovici 12. st., kao i jedan od najvećih duhovnih učitelja svih vremena, te najsnažniji promicatelj cistercitske reforme.
Bernard je rođen u Fontaines-les-Dijonu 1090., a u cistercitsku opatiju Citeaux stupio je 1112., zajedno s tridesetoricom rođaka koje je poveo, među kojima su bila i petorica njegove braće, dok su mu najmlađi brat i otac koji je tada bio udovac došli kasnije.
Po primitku redovničke formacije 1115. poslan je osnovati novi samostan blizu Aubea u Clairvauxu – dolini svjetla.
Njegovo duhovno pisanje privuklo je mnoge ondje i u druge cistercitske samostane, što je rezultiralo utemeljenjem brojnih novih opatija.
Kako se navodi u Suvremenoj katoličkoj enciklopediji, sv. Bernard bio je uvučen u kontroverziju između redovničkog pokreta, čiji je bio vrsni predstavnik, i ustaljenog poretka iz Clunyja. Tim je došlo do nastanka jednog od njegovih najkontroverznijih i najpoznatijih djela Apologia.
Njegova dinamičnost prepoznata je i van crkvenih krugova, te su ga tako vladari pozivali kao savjetnika i posrednika.
Može se reći kako je, više nego itko drugi, doprinio prevladavanju raskola u papinskoj službi 1130. , kada je izabran protupapa Anakleta II.
Po naređenju Eugena III., zalagao se za Treću križarsku bojnu, te isposlovao odlazak ogromne vojske na put prema Jeruzalemu.
Posljednjih godina svoga života, ustao je iz bolesničkog kreveta kako bi otišao u Rajnsku oblast gdje je branio progonjene Židove.
Preminuo je u Clairvoaixu 20. kolovoza 1153. Kanonizirao ga je 1174. papa Aleksandar III., a papa Pio VII. proglasio ga je crkvenim naučiteljem 1839.
