Što znači činiti pokoru na molitvenu nakanu?
Dok je većina nas upoznata s vršenjem pokore za vlastite grijehe, moguće je činiti pokoru za određenu molitvenu nakanu. Riječ “pokora” može imati različita značenja.
Jedan od primarnih načina na koji se koristi riječ “pokora” je u sakramentu ispovijedi. Na primjer, svećenik će često dati pokorniku pokoru, kao što je npr. molitva tri Očenaša ili tri Zdravo Marije. Katekizam Katoličke Crkve objašnjava da je ova vrsta pokore namijenjena naknadi štete koju su nanijeli naši grijesi: Mnogi grijesi čine nepravdu našem bližnjemu. Mora se učiniti što je moguće kako bi se popravila šteta (npr. vratiti ukradenu robu, vratiti ugled nekoga tko je oklevetan, platiti odštetu za ozljede). Jednostavna pravda zahtijeva isto toliko. Ali grijeh također ranjava i slabi samog grešnika, kao i njegove odnose s Bogom i bližnjima. Odrješenje uklanja grijeh, ali ne liječi sve poremećaje koje je grijeh izazvao. Uzdignut od grijeha, grešnik ipak mora oporaviti svoje potpuno duhovno zdravlje čineći nešto više da bi se iskupio za grijeh: on mora “činiti zadovoljštinu” ili “okajati” svoje grijehe. Ova se zadovoljština naziva i “pokora”. KKC 1459
S ovom definicijom pokore povezana je “krepost pokore”. Dok ova vrsta pokore omogućuje popravak štete koju su počinili naši osobni grijesi, možemo također vršiti pokoru za tuđe grijehe. Sveti Ivan XXIII. spominje ovu vrstu pokore u svojoj enciklici Paenitentiam Agere: Vjernike također treba poticati na vanjska djela pokore, kako da drže svoje tijelo pod strogim nadzorom razuma i vjere, tako i da iskupe svoje i tuđe grijehe. To znači da možemo ponuditi razne vanjske prakse kao čin pokore za okajanje za grijehe drugih. Katekizam Katoličke Crkve donosi nekoliko primjera: To se može sastojati od molitve, prinosa, djela milosrđa, služenja bližnjemu, dobrovoljnog samoodricanja, žrtava, a iznad svega strpljivog prihvaćanja križa koji moramo nositi. Takve nam pokore pomažu prilagoditi se Kristu, koji je jedini jednom zauvijek okajao naše grijehe. One nam omogućuju da postanemo subaštinici s uskrslim Kristom, “pod uvjetom da s njime trpimo”. KKC 1460
Ova vrsta pokore sjedinjuje našu patnju s patnjom Isusa Krista na križu, koji je ponudio krajnji oblik pokore. Možemo vršiti pokoru za bilo koju vrstu molitvenih nakana, a Bog blagonaklono gleda na naše molitve i žrtve koje činimo za druge ljude.
